Dvadeset i šesto Svjetsko prvenstvo u karateu počelo je s neželjenim raspletom događaja za hrvatske adute. U danu kada smo u borilištu imali troje osvajača medalja na velikim svjetskim natjecanjima nitko od njih ovaj put nije dospio do polufinala koje jamči borbu za treće mjesto. Doduše, za nju se kroz repasaž ipak izborio bivši europski prvak Anđelo Kvesić koji je u osmini finala izgubio od kasnijeg finalista, aktualnog prvaka Europe, Francuza Mehdija Filalija (0:4).
Nakon dvije uvjerljive pobjede (Tzanos 3:0, Simone 6:2) i poraza za kojeg smatra da je bio sudački navigiran, član Hercegovine Zagreb pobijedio je Tajlanđanina Kangtonga (5:0) i Nizozemca Timmermansa (2:1) koji nastupa za Curacao.
- U meču protiv Filalija, suci su njemu sudili prvi bod iako sam ga ja pogodio rukom u tijelo a on je moju glavu promašio. I meč se odmah odvijao drugačije je sam sada ja bio onaj koji mora stiskati. Nakon tog poraza, bio sam razočaran u suđenje i trebalo mi je neko vrijeme da se vratim. Najgore je kada čekate da vidite hoće li pobjednik nad vama ući u finale i povući vas u repasaž.
Na koncu se to i dogodilo, a Anđelo je dobio još dvije borbe za koje kaže:
- Protiv Tajlanđanina sam dominirao a protiv Timmermansa sam morao raditi taktički jer to je težak borac, od 105 kilograma, koji se ne izlaže puno, ne ide naprijed, više čeka. Na koncu ću se boriti za broncu s olimpijskim pobjednikom Irancem Ganjzadehom s kojim imam negativan skor no to su uvijek bile neizvjesne borbe.
Kvesić je osvajač bronce s prethodnog Svjetskog prvenstva, baš kao i Lucija Lesjak, i to su nam bile i jedine medalje u Dubaiju prije dvije godine. Nažalost, Lucija je ovaj put propustila nemalu priliku da ponovi taj domet. A dogodilo se to na nesvakidašnji način. Naime, nakon što je u startu gubila borbu (0:1), Lucija je protiv Tunižanke Chehinez preokrenula meč i povela s 5:2. No, tada joj se dogodila izvjesna blokada radi koje, u posljednjih šest sekundi, nije uspjela sačuvati to značajno vodstvo. Štoviše, bucmasta Tunižanka ju je, sekundu prije kraja, pogodila nogom u glavu za tri boda te tako izjednačila na 5:5. A kako je ona bila ta koja je osvojila prvi bod to je značilo da je ona ta koja ide dalje.
- To je moja pogreška. Spustila sam ruke a ona me pogodila nogom u glavu. Ne pamtim da mi se ovakvo što ikad dogodilo no za sve očito postoji prvi put.
Na pitanje koliko je žalosna, pokazala je gestom, a na upit o tome da li je mislila da joj, suparnica niža rastom, ne može doći nogom do glave, kazala je:
- Nisam razmišljala o tome. Nije mi to bio fokus. Od početka se vidjelo koliko sam se uspavala u tom njenom nikakvom ritmu. Nisam kužila što se događa, ni ja nju nisam osjetila a niti ona mene. Nije to bio način na koji sam se navikla boriti, ona je bila potpuno drugačija borkinja od onih s kojima sam se navikla boriti, no to nije nikakvo opravdanje.
Morali smo ju pitati zar nije bilo najjednostavnije izaći iz borilišta s obzirom na to da je imala samo jednu opomenu?
- Nisam razmišljala o kaznama. Te posljednje sekunde ja sam morala napraviti bilo što a nisam znala što da napravim. Svi će reći da sam imala puno opcija no sa strane je to lako vidjeti i sve to je tako dok ne stanete u moje cipele.
A trenera Danila Domdjonija je kolega Lovorko Magdić pitao da li ga ovaj preokret podsjeća na preokret u utakmici na nogometnom Euru između Hrvatske i Turske.
- Kad nas već uspoređujete s nogometašima pa i njima, pa tako i onima koji na tržištu vrijede i po 90 milijuna, događa se pogreška. A i oni su u profesionalnijem sustavu treniranja a mi se tu borimo za stipendiju od par tisuća kuna.
S obzirom na to da se sve to događalo upravo u kutu, u kojem je on sjedio, pitali smo Domdjonija što je on sugerirao Luciji da čini u tih posljednjih šest sekundi.
- Dobro pitanje. Jedan dio krivice mogu uzeti na sebe. Možda sam i ja tih posljednjih šest sekundi bio prelabav, pospan. Energija koju sam ja u tim trenucima ispoljavao očito nije bila na razini koja može razbuditi Luciju. Oboje smo bili dosta mekani i tih posljednjih šest sekundi.
A nedovoljno čvrst u svojoj trećoj borbi bio je Enes Garibović. Nakon dvije pobjede, on je u osmini finala izgubio od Kazahstanca Juldaševa (1:7). U dvoboju dvojice kontinentalnih doprvaka, Europe i Azije, hrvatski je borac bio taj koji je morao stizati prednost ali u tome nije uspio.
- Jedan trenutak je odlučio borbu i to na njenom početku. Kada samo izveo, "tornado kick", jedan tekvondaški udarac u leđa, on mi nije bodovan. A da sam tada poveo onda bi on stizao rezultat, on bi se otvarao. Kada vi morate stizati otvarate se s bodovnim područjem, imate fokus na svoje tehnike i manje mislite na suparnikove. Inače, moram se zahvaliti publici, stigla je ekipa iz Varaždina i sada mi je malo žao što duže nisam ostao u turniru - kazao je Garibović.
Vrlo nesvakidašnji način je bio onaj na koji je Sadea Bećirović (68 kg) pobijedila Japanku Tsubasu (4:3) od koje je još dvije sekunde prije kraja gubila 1:3. No, Samoborka je tada zabila nogu u tijelo za 3:3 a u preostalih sekundu i tri desetinke zaradila i pobjednički bod za jedan od impresivnijih preokreta u ovom sportu. Nažalost, Sadea nije nastavila na valu te spektakularne pobjede već je u osmini finala, nakon vodstva od 2:0, izgubila od Marokanke Nisrine (2:4) nakon čega je kazala:
- Imala sam borbu u rukama no skupo sam platila trenutak nepažnje. Otvaranje protiv Engleskinje, u prvom kolu, bilo je savršeno a način na koji sam pobijedila iskusnu Japanku mi govori da sa zadovoljstvom mogu i dalje trenirati i čekati nove izazove.
U kataškom natjecanju Matija Relić nije prošao prvi krug dok je debitantici Ivani Raguž, u drugom krugu, nedostajalo jedno mjesto za plasman u osminu finala.