Za glavu viši od svih u gužvi na Cvjetnom trgu, pokraj kioska s cvijećem, stajao je Ivo Karlović i razgovarao sa sjedokosim gospodinom koji mu se došao javiti.
– Pa što te nema na Šalati? – pitao ga je Zagrepčanin.
– Ma ima gospon, kako ne – pristojno je odgovorio Ivo.
– Nema. Nisam te dugo vidio – inzistirao je susjed.
– Ima.
– Nema...
Trajao je taj njihov meč ‘ima-nema’ koju sekundu pa je Karlović poentirao.
– Pa evo me, tu sam!
Gospodin se nasmijao, pa rekao:
– Joj, dečec. Pa znam te dok si bio ovako mali – i pokazao rukom negdje u razini Karlovićevih koljena. Raznježilo je to našeg tenisača, potapšao je susjeda, koji mu je rekao:
– Ajde, samo hrabro u finalu – pozdravio ga je gospodin i nastavio svojim putem.
Netko je dobacio:
– Ivo, Arena će biti puna kao šipak!
Klinci su odmah stali kraj Ive, bake su vadile mobitele kako bi ih fotografirale, bio je to topli doček za našeg tenisača. Vole ga u njegovu gradu.
– Lijepo se vratiti doma, atmosfera je odlična – kaže Karlović, koji je stigao u Zagreb ne bi li pomogao hrvatskoj reprezentaciji u lovu na Davisov kup.
– Nisam dvojio ni trenutka hoću li priskočiti upomoć. Čim sam shvatio da naši imaju problem, da ima ozlijeđenih, shvatio sam koliko je bitan ovaj trenutak, za hrvatski sport i hrvatski tenis, i odmah se odazvao na poziv izbornika – kazao je Div sa Šalate.
Za reprezentaciju nije igrao četiri godine, posvetio se vlastitoj karijeri te dogurao do čuda. Do procvata je došao u, za tenisače visokim godinama. Njemu je 37 (npr., Nalbandian ima 34 godine, a već tri je u mirovini). Hoćemo li se šaliti, i svake godine je sve stariji... I sve bolji. Danas je 20. tenisač svijeta.
– Nisam ni sam očekivao da ću igrati ovako dugo, da će mi karijera toliko trajati. Ali, imam sreće jer me ne muče ozljede te, ako tako ostane, vjerujem da bih mogao igrati još koju sezonu.
Argentinci su već u Zagrebu, okupili su se i prije naših, koji su u nedjelju popodne odradili prvi trening. Što će biti ključ u borbi za ‘salataru’?
– Svaki je meč tu bitan. Ključ će biti mečevi protiv Juana Martína del Potra. Uostalom, kad bismo uspjeli pobijediti u petak u oba meča, sve bi bilo mnogo lakše. Iskreno se nadam da ćemo pobijediti u finalu, ali to sigurno neće biti lako. Velika je to stvar, što ćemo doma igrati finale, ali apetiti rastu.
Hoće li biti pritiska?
– Navikli smo, za nas on nije nesavladiva prepreka – dodao je Karlović.
Ivo je na Cvjetnom trgu pričao, sa zanimanjem su ga gledali iz obližnjih kafića, a dvije djevojke koje su prolazile trgom za njime su se i okrenule. Izbornik Željko Krajan ponosno je gledao sa strane. – Pritisak osjećamo, ali potpora nas navijača u tome samo potiče. Šanse? Mislim da smo izjednačeni, a sjetite se da su Argentinci do finala uspjeli doći i kad je Del Potro bio u problemima. Podlogu ćemo tek isprobati, a nadamo se da će ona u zagrebačkoj Areni biti i brža nego u Zadru. Znate, sad imamo Karlovića... – zaključio je izbornik. Karlovićev povratak u reprezentaciju njegov je trijumf prije finala. I eto, Ivo je tu. Argentinci su tu. A petak sve bliže...
Idemooo Ivooo