I Hrvati imaju zasluge za rukometni bum u Kataru, čiji će vrhunac biti današnji finale SP-a u Dohi, u kojemu će se sudariti domaćin Katar i Francuska (RTL, 17.15). Naime, otprije pet godina u Dohi se održava klupsko Svjetsko prvenstvo, tzv. Super Globe, i u prvom izdanju toga turnira za Al Sadd su kao ekskluzivni gosti nastupili Ivano Balić i Mirko Alilović. Malo Mozartove glazbe, malo Mirkovih čarolija na vratima, i u Al Saddu su zavoljeli hrvatski rukometni štih. U to vrijeme još smo bili rukometna velesila...
Gostovao i Karabatić
Atraktivni, Al Saddovi skupocjeni gosti (bio je među njima i Nikola Karabatić) bili su prvi proplamsaj katarske rukometne ekspanzije, preobražaja Katara u rukometnog moćnika, kao prve izvaneuropske selekcije u finalu SP-a. Njezin najveći zagovornik bio je katarski vladar šeik Tamim bin Hamad Al Thani, koji je uložio u gradnju dvorana čak 230 milijuna eura, ali istodobno vodeći računa da katarska rukometna reprezentacija u najmanju ruku bude ravnopravna najjačim svjetskim momčadima.
Novac može sve, pa tako i preko noći stvoriti finalista Svjetskoga prvenstva premda tu osmoricu stranaca (osim srpskoga vratara Šarića) u katarskoj reprezentaciji teško možemo nazvati svjetskim zvijezdama. Ključni potez bio je angažman španjolskoga izbornika, svjetskoga prvaka Valera Rivere, čija godišnja primanja u Kataru iznose čak 800.000 eura.
Kada imate takvoga trenera, onda nije teško privući ni strane igrače: ako je prekaljeni legionar iz Doboja, 37-godišnji Šarić već branio za Srbiju i BiH, zašto ga onda ne bi zanimala i katarska putovnica, kada bi to Crnogorci Stojanović, Damjanović i Marković vidjeli SP da im ga ne ponudi Katar, kao i Kubanac Capote? Španjolac Borja Vidal daleko je od renomea rukometnoga kapitalca jer dečko se tek u 25. godini ostavio košarke i postao rukometaš, dok je Francuz Bertrand Roine ipak uglednije ime, svjetski prvak s trikolorima iz 2011. godine. Taj 33-godišnjak iz katarskoga Lekhwiya tvrdi da ga da igra za Katar nije privukao novac (!?).
- Moj motiv bio je iskusiti još jedan SP, pokušati otići na OI u Rio i uživati u rukometu. A tek onda financije – kazao je Roine i dodao:
- Pročitao sam negdje kako smo za prvu pobjedu na SP-u dobili po sto tisuća eura. Glupost! Uoči SP-a 2011. godine u Francuskoj se znalo da ćemo za svjetski naslov dobiti po 35 tisuća eura. Ovdje, pak, sve ovisi o emiru: može biti 50, a može biti i 200 tisuća eura.
Duje Draganja ih je odbio
Draže bi mu, naravno, bilo da je to 200.000, pa se na terenu ne štedi. U to ime i pjeva katarsku himnu iz svega glasa.
- Rečeno nam je da bi se to svidjelo šeiku, a mi u tome nismo vidjeli ništa loše. Dapače, zajedničko pjevanje himne čini nas još jačima - naglasio je Roine.
Katarska rukometna bajka, španjolsko-srpsko-crnogorsko-francuska koprodukcija, nije bio prvi sportski iskorak Arapa prema svjetskim visinama. Prije deset godina već su bili kupili hrvatskog plivačkog olimpijca Duju Draganju, koji se ipak u posljednji trenutak predomislio. Kasnije su doveli nigerijskoga sprintera Francisa, kenijskog dugoprugaša Kwaliju, legenda nogometne reprezentacije postao je Urugvajac Soria...
Katar je 2022. godine domaćin nogometnoga SP-a, na kojemu će željeti mnogo više od epizodne uloge. Kruta Fifina pravila onemogućit će šeiku šopingiranje igrača po tuđim reprezentacijama, ali zato se na stranome izborniku neće štedjeti.
Tko zna, možda i nedavni posjet Nike Kovača Dohi možemo podvesti pod – ulaganje u budućnost...
>>Vori: Ako me žele i dalje ću igrati! Goluža: Moramo prespavati