Kek i Mišković nisu problem. Neki bi odmah potpisali da ih dobiju

Rijeka je došla do zida. Oproštaj od snova o proljeću najmanji je problem. Ova momčad ne može preko te ograde. Otkako je Miškovića i Keka Rijeka nije bila u takvoj krizi, rezultatskoj prije nego upravljačkoj. Najlakše bi bilo sad cipelariti prebijenog.

Nakon kraha protiv Austrije (1:4) u odličnoj atmosferi Rijekin predsjednik bio je utučen. Trener je teško cijedio riječi. U zraku je na Rujevici visilo pitanje „hoće li sada dati neopozivu ostavku“. Pružio je ruku Finku, dao izjavu, vratio se na teren i krenuo pozdravljati tribine. Jednu po jednu. Bio je to naklon publici kakvu ima zaista malo klubova u ovom dijelu Europe.

Ovacije navijača

Na 1:4, u trenucima kad je samo vratar Prskalo spašavao od još goreg potopa, nekoliko je gledatelja sa „svečane tribine“ krenulo prema izlazu. Na to je Armada krenula u pjesmu i pridružio joj se cijeli stadion. To jest, svi koji su ostali na njemu. Igrači su nakon svega nosili u rukama dresove i predavali ih najvjernijima.

- Utučen sam. Tako razočarati ljude... Imali smo fantastičnu podršku navijača, a mi ih nismo nagradili. Ma nemam što filozofirati, previše je pogrešaka bilo. Svi smo bili loši, počevši od mene. Izdvajati bilo kojeg pojedinca i kriviti, nema smisla. Naša je kriza duboka. I trebat će puno pameti da se izađe iz toga – započeo je Kek.

Pozdravljali ste publiku, znači li to nešto?

- Zaslužili su. Toliko su željeli, bili pozitivni, ni kod 1:4 nisu stali. Tu se vidjelo tko je srcem za Rijeku.

Nije problem bila želja igrača...

- Ma kakva želja. Pamet nam je falila. Silna želja pretvorila se u nervozu. Vidite kako se u 14 dana sve okrene. Ajde, recimo da je isključenje bilo prestrogo. Ali dogodilo se kao posljedica nervoza kod igrača kod kojeg već duže postoji nervoza. Treba nam razgovor, dobra analiza, objektivna. I treba povući brzo poteze, preuzeti odgovornost, ali trijezno i razumno.

Je li ovo najgori poraz u četiri i pol godine?

- Najupečatljiviji. Bilo je lošijih utakmica. Koliko smo dobrog napravili svih ovih godina, toliko je sada loše. Odluka koja će vratiti Rijeku u pozitivu nam treba što prije, za tri dana čeka je nova teška utakmica protiv Lokomotive. Znaju se u ovakvim situacijama i hijerarhija i odgovornost. Trener odgovara – govorio je Kek i zvučao kao čovjek koji neće više nuditi ostavku, ali na otkaz ne bi dao nijednu riječ primjedbe klubu.

Samo, tko će potpisati taj otkaz? Tko može reći „s Kekom se više ne može“ ni pola godine nakon što je potpisao najveći uspjeh u povijesti kluba.

Dugi noćni razgovori

- Ma jasno je sve. Kad dva igrača podbace, možeš govoriti ovo i ono, ali kad podbaci 14 igrača... Previše smo fokusirani svi na pojedince, a zaboravili smo na cjelinu. Ali da ne bih samo ja pametovao, neka drugi kažu.

Rijekino vodstvo povuklo se nakon svih obaveza u mračnu noć. Uslijedili su dugi razgovori. A kakav je glas naroda, navijača? Nijednu riječ nismo čuli na teret trenera Keka, jedva i pokoji zvižduk u 90 groznih minuta na račun cijele momčadi.

Tu i tamo netko na tribini zarogobori protiv uprave, ali to je jako daleko od nekog posebnog nezadovoljstva. Uostalom, ima li netko bolje rješenje od Keka? Ili Miškovića?

Ne stoji se baš u redu. No, da su aktualnom prvaku potrebni pravi potezi, nema sumnje. E sad, je li to poveća transfer lista? Je li to prilika da se podvuče crta i krene s nekim klincima iz vlastitog pogona, gladnima pobjeda? To mogu procijeniti samo ljudi koji dovršavaju najveću godinu u povijesti kluba. Jedno je sigurno – Kek i Mišković nisu problem. Neki bi odmah potpisali da ih dobiju.