Riječani su mirno, bez euforije, primali čestitke za trijumf nad Dinamom (4:1), kojem će u svibnju ipak predati trofej prvaka države. Zamjenik direktora Ivan Mance, dopredsjednik Dean Šćulac i genijalac s klupe Matjaž Kek. Kao da im je to najnormalnija stvar. Jedan je veliki navijač dodao:
– Veći je gušt bio dobiti lokose!
U posljednjih deset međusobnih utakmica Riječani su plave dobili tri puta, ali kad ih dobiju tada ih baš tresnu. Prošle sezone s 5:2 u prvenstvu, sada s 4:1, a najveće remek-djelo bio je zapravo trijumf u finalu Kupa 3:1 u Varaždinu nakon što su tjedan dana praktički proveli “po fontanama”.
Ako netko sad poleti...
Od svih dojmova s derbija na Rujevici, a bilo ih je zaista puno – od sjajnih poteza Danija Olma koji su pali u drugi plan u teškom porazu plavih do zanimljive Batinićeve arbitraže koji je Dinamu odlučio ne pokloniti ni aut – najjači je zapravo onaj da je Rijeka kao kolektiv još jednom pokazala nevjerojatnu moć regeneracije nakon što je u manje od devet mjeseci prodala gotovo cijelu šampionsku momčad i opet u relativno kratkom roku došla do toga da može parirati najjačem u ligi. Naravno, 4:1 je previsok rezultat i nije realan omjer snaga dvaju sastava, ali ne mijenja na stvari da to što je Kek složio opet ima lice momčadi, koja će imati još padova.
– Ako netko sad nakon ovoga poleti, onda nemamo o čemu razgovarati – kaže trener koji zna da tek slijede veliki izazovi ovoj ekipi, počevši od nedjelje u Zaprešiću, a još veći za tri kola u Poljudu. Kod naših je klubova običaj da nakon takvog trijumfa odmah sljedeću izgube, poput Hajduka od Slavena Belupa. Pobjeda nad Dinamom rana je nagrada novim dečkima za dobar rad na pripremama u Portugalu i nakon njih, u ovom periodu kad je bilo manje utakmica. Kek je sa suradnicima u stožeru opet izvukao maksimum. Upravo su ljudi kojima je okružen, a taj sastav se vrlo malo mijenja, jedna od tajni uspjeha. Umjesto prvog kondicijskog trenera Uga Maranze važnu je ulogu dobio Luka Brkljača, ušao je i mladi Aris Naglić, sin košarkaške legende Aramisa Naglića, a otišao je trener vratara Mladen Žganjer. Ne mijenjaju se pomoćnici Miletić i Matrljan ni sustav rada kojim Kek savršeno upravlja i koji je tako uhodan da igrači vrlo brzo usvajaju što se od njih traži. I onda se dogodi da Domagoj Pavičić, koji je u Dinamu bio ni na nebu ni na zemlji, bude strijelac i jedan od najboljih u derbiju, da Heber igra još bolje nego kad je došao iz Slavena, i da Čolak nakon četiri utakmice u klubu ima četiri asistencije i dva odlična pogotka. S druge strane, neki se izgube kad odu iz Rijeke, poput Leškovića koji nikako da ulovi formu.
Rekonstrukcija dobro došla
Keku je zapravo nova velika rekonstrukcija momčadi i dobro došla jer se vidjelo jesenas da je s nekima došao do kraja, a najviše mu je pritom pomogao ostanak Bradarića, vođe na terenu kakvih je vrlo malo u našem nogometu.
– Velika pobjeda za nas. Igrali smo s puno želje, motiva i karaktera. U situaciji kad nas mnogi otpisuju, mi opet pokazujemo da možemo parirati. Puno je stvari koje još možemo popraviti, ali opet se i na treningu vidi velika želja da u svakoj sitnici idemo do kraja. Najviše veseli da opet imamo momčad. Njoj još treba vremena, ali ona ima muda. Istina je da nas je Dinamo vratio pogreškom u igru, ali ipak smo mi dali četiri gola, a veseli i to što smo gotovo sve što se ukazalo i realizirali. I dalje ćemo gledati samo sebe i raditi da bismo bili još bolji, da budemo mirniji u posjedovanju lopte – govorio je Bradarić poslije utakmice u kojoj je Rijekina nova momčad i taktički “maturirala” jer se nije odlučila napasti Dinamo nakon što je stekla brojčanu prednost na terenu.
– Zašto bismo išli na posjed? Nema potrebe – objasnio je Kek poslije svega.
Za to je možda još i prerano, a možda će ova momčad imati i drukčiji stil od one prethodne, najveće u Rijekinoj povijesti. Od ove bismo najveće stvari mogli očekivati tek sljedeće sezone, ali problem je što opet dolazi prijelazni rok, a to je, kako je jednom rekao Alex Ferguson – najvažniji dio sezone. Ostalo već napamet znaš...
Kad gledaš rezultat jedne utakmice možeš doći do bilo kakvih zaključka. Kad gledaš na igru je drugačija slika. Rijeka nije stvorila tokom cijele utakmice jednu šansu. Ponuđeno su zahvalno uzeli i zasluženo slave. Njihova igra bi trebala Kekeca zabrinuti jer je nema. Osim agresivnosti u duelima nema ništa, to je inače osobina momčadi koje se bora za opstanak.