Miles Davis, Dizzy Gillespie, Keith Jarrett glazbenici čiji CD-i stoje na policama autora teksta, ali i dva desetljeća starijeg sugovornika Matjaža Keka (53). Iznenadio nas je kad je ustvrdio kako je skupio snop ulaznica s koncerata spomenutih najvećih svjetskih zvijezda jazza. Razgovor smo, umjesto onog kako je na SP-u voditi momčad protiv Terryja, Colea, Gerrarda, Lamparda i Rooneyja, prebacili na Kekov teren želeći upoznati ljudsku stranu. Sportsku znamo, trener je na čelu Rijeke stao između vječnih rivala Dinama i Hajduka, učinio velikane nervoznima...
Najpopularniji ste Slovenac u našoj zemlji, na Kantridu ste vratili nogometnu euforiju. No koji je bio vaš prvi kontakt s Hrvatskom?
– Kao klinac sam ljetovao u Novom Vinodolskom, tvrtka moga oca imala je tamo odmaralište. Na Kvarneru sam naučio i plivati. U međuvremenu, sam se vraćao na obalu, većinom na Brač, pa i u najteže doba, tijekom rata.
Klince u pravilu impresioniraju vatrogasci, policajci, piloti... Na kojem ste se radnom mjestu bi vidjeli kao dijete?
– Na traktoru! No otac Franc, koji je igrao nogomet za Maribor, pred mene je bacao 'žogu'. Ispalo je, na kraju, po njegovu...
Rodili ste se pod Pohorjem, kakav ste skijaš?
– Dobar! Pa kakav bih bio Mariborčanin da ne znam skijati? Veleslalom mi je najdraža disciplina.
Jeste li se kad popeli na Triglav?
– Znate kako kažu, niste pravi Slovenac, ako se niste popeli na vrh. Ali, ja sam imao devet operacija u karijeri, kako ću sa svojim nogama?! No, kopka me to... Evo, s Rijekom sam bio na pripremama u Kranjskoj Gori pa sam se, vozeći se biciklom, zaustavio ispod Triglava i, moram priznati, počela me privlačiti ta ideja...
Imali ste u karijeri operacija kao i Ivica Kostelić. Navijate li za Hrvata?
– Divim mu se, ali najprije njegovu ocu. Pa ipak sam ja trener! Ante je napravio tim kojim su se klanjale velesile – Austrijanci, Francuzi, Švicarci, Nijemci, Slovenci... Divim mu se jer je u okolini koja nije skijaška napravio skijašku euforiju. Doveo je s Vedranom Pavlekom Svjetski kup, i ženski i muški. Tako velika stvar zaslužuje same komplimente. Fasciniraju me Gipsove metode, kako se radi, koliko puno treninga, koliko odricanja, drila, automatizma...
Odlazak Jakova Faka pod slovenski stijeg izazvao je polemike u Hrvatskoj. Kako gledate na to?
– Divim se čovjeku koji daje sve od sebe za Sloveniju, a u svakom intervjuu je ponosni Hrvat. Nemam dvojbi što se njega tiče.
Tko su, po vašem mišljenju, najveći treneri naših prostora?
– Najveći je apsolutno Tomislav Ivić. Uz, naravno Ivicu Osima. Oni su geniji. Poštujem strahovito i Ćiru Blaževića, Božu Maljkovića... Kad pogledamo prema van, interesantan mi je Del Bosque. No, nikad neću biti na nivou Guardiole ili Mourinha, koji imaju uvjete i najbolje igrače na svijetu, pa gledam ljude iz okoline.
Izbornik Niko Kovač?
– Nije mu lako, mlad je, velika su očekivanja. Neke stvari treba korigirati, ali ima dobru osnovu za uspjeh.
U Rijeci kažu kako ste posvećeni isključivo poslu, i po 14 sati dnevno. Koliko ste točno puta bili u centru grada, na Korzu?
– Dvaput! U dvije godine... Kad su nas navijači dočekali za Kup i prvu Europu. To su slike i emocije koje se ne zaboravljaju. U takvo bih se pozitivno okruženje rado opet vratio. Neki vole ići u šoping-centre, neki na kave, a ja uživam šećući se po Opatiji. Plivam, trčim...
Zgodna je krilatica 'Što je Rijeka bez Keka', no što bi bio 'Dinamo s Kekom'? I naravno, hoćemo li to ikad saznati?
– Nemam komentar...
Je li SP 2010. sa Slovenijom vaš najveći uspjeh?
– Bio sam prvak države i osvojio kup s Mariborom, bio na SP-u sa Slovenijom te s Rijekom osvojio kup i Superkup. To su sve vrhunci koji su obilježili moju karijeru. Nogomet je emocija, i pobjeda i poraz. Treba ostati normalan.
Jesu li vam vuvuzele u JAR-u išle na živce?
– Sviđale su mi se strašno kada smo pobijedili Alžir, ali mi i strahovito išle na živce kad smo izgubili od Engleske. Ne čujem kad mi dobacuju, isključim se kako bih bio posve koncentriran na utakmicu. No, ono što me zaboljelo kao čovjeka, kad su me pljuvali u Splitu. To nema veze ni s čim...
Možete li nam preporučiti slovensko vino?
– Simčič, Ščurek, Štajer, mogli bismo o tome pričati satima...
Imate li vinograd?
– Ne, samo mi to još nedostaje...
>>Na Kantridi je ražanj spreman iako je zec još uvijek u šumi
Bravo Kek. Kapa do poda