Ne osvoji li Rijeka naslov, do kraja karijere Filip Bradarić imat će noćne more... Sanjat će, naime, riječki Splićanin 89. maksimirsku minutu, kad je izbio sam ispred Livakovića, no s desetak metara iskosa pogodio je vanjski dio “male mreže” i tako je Rijeka propustila prvu “meč-loptu”...
Nakon zagrebačkog derbija, eto, ostalo je šest velikih bodova prednosti za Rijeku ispred Dinama, šest bodova koji mogu jamčiti sve, ali i ništa! Poglavito zato što ćemo na proljeće vidjeti još dva međusobna okršaja Riječana i Zagrepčana, a neprijeporno je da će oba sastava još i posrtati na “malim” utakmicama. Tko bude imao manje posrtaja, tko bude uspješniji u izravnim okršajima, okitit će se slavom...
Rijeka je, eto, i 54. uzastopnu utakmicu okončala bez poraza, od 21. veljače nisu pognute glave Kekovi igrači napustili travnjak. I taj zastrašujući pozitivni niz svakako je najjači adut Riječana – to je kompaktna momčad prepuna samopouzdanja i čvrstoga karaktera, što se vidjelo i u maksimirskom derbiju. Mnogi su, naime, očekivali da će Rijeka ovu utakmicu izgubiti “već u Delnicama”, kao što je bilo uobičajeno posljednjih godina.
Međutim, ovaj je put sve bilo drukčije, ovaj put Riječani u Zagrebu nisu bili “nudisti”, nego su od prve minute ponudili čvrsti gard, “pokazali su zube” i dobro su znali po što su došli. Ovo je ipak neka druga Rijeka u odnosu na ranije sezone, hrabrija, puna zajedništva, disciplinirana i svjesna svoje snage, dobro vođena s klupe... Ali ovo je i neki drugi Dinamo od onoga koji smo gledali posljednje desetljeće. Ovo je Dinamo kojem su potrebne injekcije osvježenja i treba očekivati da će već u zimskom prijelaznom roku svlačionica dobiti novi izgled. I to ne bi smjele biti samo kozmetičke promjene. Posebno zato što još ništa nije gotovo...
Ovih plus šest Rijeke, naime, zapravo je ona granična psihološka prednost koja ipak ne daje lideru prvenstva pravo ni na minimalno opuštanje, a istodobno je taj manjak baš onakav kakav Dinamu ostavlja kakvu-takvu nadu da će proljeće biti sunčanije od većinom tmurne jeseni.
Pa iako se u ovom trenutku čini da je Kvarner kudikamo bliži naslovu od metropole, ipak ne treba donositi nikakve zaključke. Nogomet je, naime, čudna igra, u kojoj nerijetko odlučuju naizgled nevažne potankosti.
Pa je tako između samopouzdanja i bahatosti vrlo tanka crta, a kad prevlada bahatost, onda je vrlo teško kontrolirati svlačionicu. A neke izjave riječkih igrača nakon maksimirskog derbija, iako vruće glave, ukazuju baš na to da su preskočili tu crtu i Kek će morati brzo reagirati i spuštati na zemlju nosove koji paraju nebom. Jer, spoji li Dinamo na proljeće dvije-tri dobre utakmice u nizu, tada će opet sve biti otvoreno, budući da se plavi znaju nositi sa šampionskim pritiskom, a Riječani tek sad uče tu lekciju. Očekuje nas, eto, zanimljivo proljeće i, kako kaže Kek, prvak će se znati tek u svibnju!
Neznam što to novinar podrazumjeva pod bahatošću, ali jučer smo vidjeli na Maksimiru nešto što je vrlo nekulturno, a ne bahato. Čitavu utakmicu slušali smo prigovore Riječana prema sucu, a vidjeli smo i Keka koji se na svaku odluku suca hvatao za glavu i gestikulirao. Zbog nedoličnog ponašanja na intervenciju četvrtog suca Zubera isključen mu je i pomočnik. Što je rekao neznamo. Vešović je zbog prigovaranja i ponašanja uz kartona za faul također mogao drugačije proći. Sad sam znatiželjan što će veliki mozgovi Jeličić i Beusan komentirati. Ćuli smo prijašnja objašnjenja Beusana što je faul za karton pa me zanima što će reči za karton Gordona. Sve u svemu jučer nismo gledali lošu utakmicu, ali sve ovo oko utakmice nama se već pomalo gadi. Slušali smo nekulturno navijanje huligana na što se ovdje baš nitko ne osvrće. Čujemo da je i Mišković negdje u Africi, a dao je ostavku na sve funkcije u HNS. Uz taj Dinamo stekli su uvjete da postanu momčad, a sada ...... Budući da su svi klubovi sa juga nezadovoljni mislim da je krajnje vrijeme poduzeti nešto. Amerikanci su također imali Južnjake i Sjevernjake. Dok nisu došli pameti tako su i živjeli. Vidimo da i pojedini saborski zastupnici prozivaju pojedince da daju ostavke u HNSu a istovremeno u njihovim redovima događa se kriminal. Pišu nam zakone o sportu kako bi stvorili papirnato uvjete za nečije smjene, a istovremeno im na jugu funkcije obnašaju ljudi sa pravomoćnim kaznama. Nije nam promaklo ni to da je za ravnatelja Policije postavljen čovjek koji je bio šef kad se vršila istraga o svastici, a zamislite onjemu ima pozitivno mišljenje čak i Ranko ostojić. Malo sam se udaljio od nogometa ali budući da današnji nogomet vodi kod nas politika mislim da bi bilo najbolje da se i mi onda podjelimo na Južnjake i Sjevernjake, osnujemo dvije lige i pobjednici neka igraju za prvaka. Ovakove gadarije nam je već dosta.