Kiril Kiro Lazarov (35) jedan je od onih koji se ne zaboravljaju. Sam se pobrinuo da uđe u rukometne anale. Na SP-u 2009. u Hrvatskoj u devet utakmica zabio je 92 gola i postavio rekord u broju pogodaka na svjetskim prvenstvima. Početkom ovog listopada postigao je svoj 1000. pogodak u Ligi prvaka, pothvat koji je u povijesti samo njemu pošao za rukom. I kada ste svega toga svjesni, strahopoštovanje vam ne dopušta da mu se samo tako približite i s njim popijete kavu. No dopušta njegova karizmatičnost i pristupačnost.
U Umagu, tijekom HEP Croatia Cupa, pripremnog turnira za EP u Poljskoj, Lazarov je bez problema odvojio nekoliko minuta za razgovor. Nije daleko od istine kad kažu da klub iz kojeg Kiro ode izgubi dio duše.
– Nikad nisam sanjao da ću zabiti toliko golova u Ligi prvaka. Ponosan sam na samog sebe, ali i na igrače s kojima sam igrao, na trenere koji su me vodili. Lako je govoriti o tisućitom pogotku, ali nije jednostavno to postići. Hvala Bogu, nisam imao većih ozljeda i za mene je značajno da sam uvijek imao konstantu, a takvi su sportaši rijetki. Nekad sam bolji, nekad slabiji, ali u svakoj klupskoj ili reprezentativnoj utakmici uspijem dati neki doprinos – pričao je Kiro, desni vanjski Barcelone i kapetan makedonske reprezentacije.
Balkanski klan u Barceloni
A kaže da je sve počelo s košarkom...
– Igrao sam košarku, a rukomet sam počeo trenirati u 5., 6. razredu. Otac mi je bio rukometaš i navukao sam se. Nakon nekoliko godina počeo sam profesionalnu karijeru. Već sa 17 godina postao je makedonski reprezentativac, najmlađi u povijesti te nacionalne vrste. Igrao je za makedonski Pelister, a nakon tri godine zaigrao je za Zagreb. Pet je godina igrao u Veszprému, vratio se u Zagreb na još tri, igrao je i za katarski Al Sadd i onda je počela španjolska turneja: Ciudad Real, Atlético Madrid da bi 2013. potpisao s Barcelonom, aktualnim europskim prvakom, s klubom o kojemu je sanjao.
– Jesmo prvaci, ali u Barceloni nikad nisu zadovoljni. Osvojili smo naslov, proslavili jednu noć i već sutradan počeli razmišljati kako i što dalje. Opet imamo iste ambicije i isti pritisak. Svaki poraz je problem. Lijepo je reći da si igrač Barcelone, europski prvak. To iziskuje svakodnevni rad, a entuzijazam postaje veći kada se stalno za nešto boriš. Malo patiš, ali postaneš bolji čovjek i igrač...
Od ove sezone u Barci mu se pridružio Marko Kopljar, novi hrvatski kapetan i mladi tata malog Ante.
– Dobro se družimo. Tamo imamo, kako mi kažemo, balkanski klan – od srca se nasmijao pa objasnio:
– U Barceloni igra 16-17 profesionalnih igrača. Svatko ima svoju minutažu i svatko zna koja mu je uloga. Nismo podijeljeni, svi se družimo, ali ipak se razlikujemo po jezicima. Pa smo se u šali podijelili na balkanski, skandinavski, španjolski i katalonski klan.
Iako znamo da je ponos Makedonije, Zagrepčani ga još vole prisvajati. Kažu da Zagrebu nedostaje pravi vođa na terenu. Eh, da nam je Kiro...
– Zagreb je napravio jako dobar posao. Ne kažem da su nadmašili sami sebe jer uvijek treba težiti k višem, ali svaka im čast. Kada sam prvi put otišao iz Makedonije, nisam slučajno odabrao Zagreb. To je klub koji ima tradiciju, dres ima svoju težinu i kad ga odjeneš, trebaš ga i poštovati. Zagreb će uvijek biti među najjačim klubovima u Europi. Prošla sezona bila mu je jako dobra. Ove su im se već dogodila neka iznenađenja, ali tek smo na početku. Treba napomenuti da je konkurencija sve veća i treba imati financijskih sredstava da bi je se pratilo. Prisjetio se i prošle sezone kada je Barcelona gostovala u Areni Zagreb.
– Tko god dolazi u Zagreb, nikad nije siguran hoće li osvojiti dva boda. Mi smo bili jedina momčad koja je ondje pobijedila. Sjećam se s koliko respekta smo igrali. Dobro smo se pripremali za tu utakmicu i na kraju jedva dobili.
Veselina Vujovića poznaje i privatno i kaže da Zagreb ima idealnog trenera.
– Ima mlade igrače koje zna motivirati i zna kako iz njih izvući najbolje. Ima već neke stare, uigrane fore koje još uvijek pale. Kapa dolje... Mislim da radi dobar posao.
Pofajtat ćemo se na SP-u
Na EP-u u Poljskoj Makedonija će igrati u skupini A s Francuskom, Poljskom i Srbijom. Kakva su očekivanja?
– Mi smo rukometna nacija. Ali možda smo i nerealno ambiciozni i imamo nerealna očekivanja. Treba uvijek vjerovati u pobjedu i, kako biste vi Hrvati rekli, treba se "pofajtati" sa svakim.
Veliki igrači oko 35. godine napuštaju profesionalne sportske karijere. Kiro neće tako skoro na klupu. Studira na Fakultetu za fizičku kulturu u Skoplju, objavljena je i autobiografska knjiga, čak postoji i mobilna aplikacija "Kiril Lazarov" gdje uz malo znanja engleskog ili pak ćirilice možete dobiti sve najnovije vijesti i informacije o njemu.
– S vremenom i u životu i u sportu dolazi do novih inovacija koje produljuju vijek sportaša. Ako se dobro hraniš, dobro treniraš, dobro se odmaraš, ako se posvetiš tome, nije problem probiti limite i držati se na razini na kojoj si bio prije, pa možda čak biti i bolji. Najvažnije je da inteligentno igraš jer rukomet je dobra i inteligentna igra.
Hoće li i njegova djeca Blagoj i Lana za njim u rukomet kao što je on za svojim ocem?
– Još ih ne usmjeravam. Puštam ih da sami odluče. Ali svaki dan imaju sve više želje za sportom. Dolaze na utakmice i navijaju: Barca, Barca! Uče i španjolski i katalonski, pričaju i engleski. Tata im je bio po svijetu, a za puno više godina nije naučio toliko jezika – kroz smijeh je zaključio veliki Lazarov.
Uplašio ga se
Neki talenti ostaju samo talenti i zaboravljaju se. Neki talenti žive među nama i pamtit će se vječno. Zagrebaš Sandro Obranović jednom je prilikom rekao:
– Imao sam priliku igrati protiv Lazarova dok je još bio u Zagrebu. Čuvao sam ga pet minuta, a uplašio sam ga se već na zagrijavanju!
Vratar Filip Ivić sjeća se da mu se kao klinac divio s tribina, a tada se PPD Zagreb još uvijek zvao Zagreb Badel 1862.
>> Rukometaši Zagreba izgubili su petu zaredom u Ligi prvaka