Klasnić: Ne bih mogao u Hajduk ili Dinamo, ljutili bi se mama i tata

Stipe Pletikosa i Ivan Klasnić bili su sudionici one utakmice na Malti iz 2005. godine kada je Hrvatska Zlatka Kranjčara odigrala 1:1. Klasnić je ušao posljednjih deset minuta, a iz današnje garniture u La Valleti su još bili Darijo Srna, Josip Šimunić te Niko Kranjčar (postigao gol) koji sada neće igrati zbog ozljede. Usput, Pletikosa bi vrlo skoro mogao preskočiti Rapaića po stažu u reprezentaciji, u kadru je više od dvanaest godina.

– Uh, sjećam se te utakmice na Malti, bilo je nereda na tribinama. Prijatelj mi je, ni kriv ni dužan, ostao u zatvoru. Ta je utakmica dovoljna opomena za ovo što slijedi. Nema mjesta opuštanju. Pred nama su do sada najvažnija četiri kvalifikacijska dvoboja, nemamo prostora za kiks. Spremni smo, puni smo emocija, željni igre – govori Pletikosa.

Skrasio se naš prvi vratar u Rostovu, napokon je počeo braniti u kontinuitetu. A u svom debiju u ruskoj ligi za Anži pogodak mu je zabio najskuplji nogometaš svijeta Etto.

– Barem sam dospio na naslovnice, tako je to kad ti zabije Etto. Vidjelo se njegovo umijeće u tom pogotku. Njegov dolazak u Rusiju podigao je zanimanje za nogomet – kazao je Pletikosa.

Nije ga dugo bilo na sceni.

– Odlično se osjećam. Kad sam bio u Tottenhamu, sve je stvoreno za užitak, ali kada ne braniš, onda nisi ispunjen. Sad sam zadovoljan, pauza nije ostavila traga. Samopouzdan sam, spreman na sve što me čeka u budućnosti – kaže Pletikosa.

Je li u nekom trenutku bio uplašen za karijeru?

– Nisam bio poljuljan. Ponekad se pojave sumnje, tako je u svakom poslu, ali dobro sam trenirao, radio i znao sam da će se to vratiti jednog dana – rekao je Pletikosa.

U reprezentaciji nema Runje, a uz standardnog Subašića, sada je tu Kelava.

– Žao mi je Runje, funkcionirali smo odlično, osjećali smo se kao grupa, nije bilo zavisti. Vedran je odličan vratar, šteta što nema klub. A Kelava je najzaslužniji za Dinamov odlazak u Ligu prvaka, pred njim je perspektiva – kaže Pletikosa.

Ivan Klasnić u jednom trenutku bio je prvi strijelac Premiershipa. Napadač Boltona na kontu ima tri pogotka u tri utakmice, a onda su se raspucali Džeko i Rooney.

– Ništa se nije promijenilo kod mene, već sam nakon tri godine prvi put odradio pripreme. Lijepo je biti prvi strijelac lige, makar i nakratko, ali više bih volio da Bolton ima više bodova. Bolji smo nego lani, dobio sam prigodu igrati od početka – otkrio je Klasnić svoju tajnu.

Klasnić je odličan izbor za usporedbu njemačkog, engleskog i francuskog nogometa.

– U Werderu smo se borili za vrh, imali odličnu momčad, dok se u Boltonu borim za opstanak. Ljepša je i atraktivnija liga u Engleskoj. A Francuska je samo za defenzivce, napadač tamo ne može biti sretan – kazao je Klasnić.

Njegove igre u Engleskoj guraju ga u prvu momčad Hrvatske.

– Ako dobijem prigodu, dat ću sve od sebe. Ako ne budem igrao, držat ću fige da osvojimo tri boda, to je najvažnije u ovom trenutku – nije Klasnić opterećen time hoće li igrati ili ne.

Sjetio se onih 1:1 s Maltom iz 2005. godine.

– Imali su jedan udarac, dali gol. A mi smo promašili barem petnaest prigoda – kaže Klasnić.

Klasnić je jedan od igrača koji je bio tiha želja Hajduka i Dinama.

– Ne pada mi to na pamet. Oba kluba su me zvala, ali ne mogu ni u Hajduk niti u Dinamo. Respektiram oba kluba, ali bilo bi ljutnje. Mama mi je iz Hercegovine, tamo su svi za Hajduk, a tata mi je iz Velike Gorice, a tamo su svi za Dinamo – nasmijao se Klasnić.

Dao je svoje mišljenje o dvojbama Luke Modrića.

– Luka želi igrati za titule i ja bih, da sam na njegovu mjestu, želio u Chelsea. Mislio sam da će ga Tottenham pustiti za 50 milijuna. Kad smo trčali, Luka mi je kazao da će ostati u Tottenhamu. Mlad je, ima vremena, a uvjeren sam da sve ovo neće djelovati na njega – rekao je Klasnić.

Kad smo već otvorili temu, onda smo se dotaknuli i Šimunića.

– Bio je dosta u novinama, forsirali su ga i jedni i drugi. On mora znati što radi, neka sam donese odluku. Svaki igrač za sebe mora odlučiti što će napraviti. Ima još jedan dan, neka posljednjeg dana prijelaznog roka odgovori gdje će – kaže Klasnić.

Klasniću je sada ugodno. Ali, iza njega su teške životne godine. Operacija bubrega, optužba za silovanje, posudbe, nije ga bilo ni u reprezentaciji...

– U životu imaš lijepih i ružnih trenutaka. Nekad si na vrhu, nekad na dnu. Sve sam svoje probleme odradio, pozitivno gledam prema naprijed. Živ sam i zdrav, to je najbitnije. Operacija je bila životna, karijera mi je bila pod upitnikom. A ona tužba... Bilo je pet mjeseci muke, svašta se pisalo. Ali, ja sam sve ignorirao jer sam znao da nisam ništa napravio. Znao sam da će sve biti dobro, jedino što sam dobio račun od odvjetnika – zaključio je Klasnić.