Kolateralna sam žrtva, netko drugi je psovao, a Tomas je napao mene!

Opečen lanjskim iskustvom kada je pripremio ražanj i ostao bez ulova, Cibonin direktor Zdenko Antunović pobjedničku feštu organizirao je tek dan nakon osvajanja Ćosićeva kupa. Prije toga, Antunović se raspitivao za stanje navijača ozlijeđenog u okršaju s Tomasom.

Za sumnju igračeva oca da je cijeli događaj bio zamka za njegova sina zbog toga što utjeruje svoj dug preko Fibe, Antunović kaže:

– Ta mi izjava graniči s ludošću. Zar bismo uza sve naše brige još vodili brigu i o tome da nađemo navijača koji će provocirati Tomasa? Uostalom, i da je to istina, opravdava li vas to da nekoga lupite šakom.

Spašavao me Marčinković

Kako će se klub postaviti prema prijestupu suparničkog igrača?

– Kao klub sve smo napravili s institucijama pravne države i one će nam reći što trebamo dalje činiti. Bili smo organizatori, a on je našeg navijača lupio. Kao klub moramo stati iza našeg navijača kao da je naš igrač. Čekamo policijsko izvješće, ali i izvješće našeg osiguranja.

Kako se osjeća dotični gospodin Marijan (podaci poznati redakciji) saznali smo od njega osobno:

– Upravo sam pušten iz Traumatološke bolnice i došao sam kući s dijagnozom potresa mozga i bolova u ramenu kojim sam nekako blokirao Tomasov najsnažniji udarac. No, igrač me ipak srušio pa sam lupio glavom o pod, na trenutak ostao i bez svijesti. Srećom, nisam udario u rub jer možda s vama sada ne bih razgovarao. Zapravo, ja sam u svemu tome kolateralna žrtva, jer je Tomasa psovao dečko tri mjesta dalje od mene, no ja sam jedini u tom sektoru imao Ciboninu majicu. Da mi se ispričao, ne bih povlačio tužbu, zbog naše košarke i reprezentacije, no ovako ću to učiniti. Zahvalan sam Ciboni što se brinula za mene, kao i Marčinkoviću koji je uletio zaustaviti Tomasa – kazao je taj 27-godišnji konobar bez posla za Večernji list.

Ponosim se sobom

Osim trofejem, Antunović se ponosi i ugođajem i s 5000 gledatelja u Draženovu domu. Ugođaj je diktirao i jedan akademski bubnjar kojeg je direktor angažirao.

– Prvi put otkako sam u Ciboni ponosim se sobom. Ne zbog pune dvorane, nego zbog ugođaja. Nekoliko sam se puta naježio. I zato me posebno pogodilo to što su košarkaši Cedevite napustili parket prije završnog intoniranja himne. Od cedevitaša čestitali su mi jedino predsjednik Veber i momčadski menadžer Mate Skelin.