U Parizu će se od 26. srpnja do 11. kolovoza održati 30. ljetne Olimpijske igre odnosno Igre 33. olimpijade. Razlika u ovim brojkama nastala je u tome što se Olimpijadom smatra razdoblje od četiri godine između Igara, a one tri puta, zbog ratnog vihora (1916., 1940. i 1944.), nisu održane.
No kako god ih zvali (neki za Igre vole reći Olimpijada), one su tu pred hrvatskim sportašima koji ne putuju u Pariz bez medaljaških ambicija. Uostalom, s onih (rekordnih) 10 medalja osvojenih u Riju (2016.) i osam u Tokiju (2021.), apetiti zacijelo rastu. Ipak, jedno su ambicije a drugo realne mogućnosti, a u to kolike su uvjerit ćemo se na pariškim olimpijskim borilištima.
Desetak ozbiljnih kandidata
Naš je dojam da ovog časa imamo dvanaestak kandidata za medalju, no znate kako je s kandidatima za odličje – uvijek se nekome dogodi loš dan pa ne realizira svoje kapacitete. No isto tako, Olimpijske igre su specifične i po tome da se povremeno dogodi da netko ugodno iznenadi, da se iz drugog plana probije do postolja.
Pa krenimo redom s najtrofejnijima, onima koji su na olimpijskom postolju već bili. I ne samo bili, već ga i osvajali, a prijašnji olimpijski pobjednici su Sandra Elkasević (djevojački Perković), veslačka braća Sinković te Giovanni Cernogoraz.
Dvostruka diskaška olimpijska pobjednica Sandra Elkasević više nije favoritkinja za zlato kao što je to bila odlazeći u London i Rio, ali njena svića još nije dogorila. Štoviše, dojma smo da je itekako motivirana da dokaže da još uvijek pripada najužem svjetskom vrhu i da se iz Pariza vrati s jednom od medalja. Možda to ovaj puta neće biti zlato (u Tokiju je bila četvrta), no Sandra još uvijek može dobaciti do odličja. A motivirat će je i prognoza magazina Athletics Weekly koji joj predviđa peto mjesto, iza Amerikanke Allman, Kineskinje Bin, Amerikanke Tausanga-Collins i Portorikanke Rodrigues.
Braća Sinković imaju tri olimpijske medalje – dva zlata (Rio, Tokio) i jedno srebro (London), ali tada u četvercu na pariće. Zlata su pak osvajali u dvojcu na pariće (2016.) i dvojcu bez kormilara (2021.) i taj tokijski domet žele ponoviti. Dakako, njima godine idu, a novi konkurenti neprestano nadiru (primjerice Englezi i Švicarci) pa ovoga puta možda nisu favoriti za zlato, ali kandidati za kolajnu svakako jesu. Dakako, budu li dovoljno zdravi, a znate kako to ide s veteranskim godinama i imunitetom.
Giovanni Cernogoraz olimpijski je pobjednik iz Londona, a nastupio je i u Riju kada je zlato slavio reprezentativni mu kolega Josip Glasnović kojeg ovaj put neće biti. Baš kao što ni Giovannija nije bilo u Tokiju. Đani jest prošle godine oduševio dvostrukom krunom (svjetsko i europsko zlato), no streljaštvo je tako zahtjevan sport da vas i najmanja pogreška izbacuje iz utrke.
A slično prokletstvo prati i gimnastičare. Tin Srbić dokazano pripada svjetskom vrhu u vježbanju na preči, bio je i svjetski prvak, ali ni on ne smije ni najmanje pogriješiti želi li ući najprije u finale, a potom i u borbu za medalju.
Posve je drukčija priča s braniteljima naslova, teniskim parom Mate Pavić – Nikola Mektić. Oni mogu griješiti, mogu izgubiti i set i još uvijek dobiti meč. U tome je prednost tenisa, no postavlja se pitanje jesu li njih dvojica dovoljno uigrani s obzirom na to da već godinu dana ne igraju zajedno.
Par koji od sebe zacijelo puno očekuje jest jedriličarski bratski tandem koji čine Šime i Mihovil Fantela u klasi 49er. Dečki su prije šest godina bili svjetski prvaci, a 2022. osvojili su svjetsku broncu. Olimpijsku vizu izborili su još prošlog ljeta osvojivši osmo mjesto na Svjetskom prvenstvu.
No nisu Fantele jedini jedriličari koje bismo mogli gledati u olimpijskom finalu. Dovoljno kvalitetni da uđu u "medal race" su i Filip Jurišić, Martin Dolenc, Palma Čargo i Elena Vorobjeva, no kako nam reče izbornik Edo Fantela, nitko od njih nije top-favorit za medalju što ne znači da je ne mogu i osvojiti.
Sportaš koji bi, poput naših jedriličara, mogao iznenaditi iz drugog plana je biciklist, BMX-ovac, Martin Ranteš. On je uskočio u posljednji vagon posljednjeg vlaka za Pariz za koji sprema posebno riskantan trik kojim, ako mu uspije, može ugodno iznenaditi.
Budući da je na posljednjem Prvenstvu Europe osvojio zlato, a da je na Svjetskom prvenstvu zaustavljen u četvrtfinalu, stječe se dojam da je boksač Gabrijel Veočić (poluteška) rubni kandidat za odličje. Baš kao i naši rukometaši od kojih, to je očito, ima boljih reprezentacija što ne znači da se, uz malo sportske sreće, ne mogu prišuljati zoni borbe za medalju. Četvrtfinale bi trebao biti njihov ostvariv domet, a onda kom' opanci kom' obojci.
A u toj zoni trebali bi se naći vaterpolisti koji u Pariz stižu kao aktualni svjetski prvaci jači za povratnika Maru Jokovića i oporavljenog Luku Bukića. U vrlo jakoj konkurenciji Mađarske, Španjolske i Italije, koji su tempirali formu za Igre, teško je dupine proglasiti favoritima za zlato, ali da su ozbiljni kandidati i za najviše postolje, to svakako jesu.
Kad smo već kod svjetskih prvaka, valjda nam reći da Hrvatska u Pariz stiže s njih četvero koji su aktualni. Osim vaterpolista i strijelca Giovannija Cernogoreza tu su još i tekvondaši Marlo Golubić i Lena Stojković. Zagrepčanin Golubić svjetski je prvak postao u kategoriji do 74 kg, međutim kako te kategorije na Olimpijskim igrama nema, Marko se morao spustiti u nižu težinsku skupinu (68 kg).
A to je problem koji prati i preostalo dvoje tekvondaša – ni Lena Stojković (49 kg) ni Ivan Šapina (više od 80 kg) ne nastupaju u svojim prirodnim kategorijama, nego u onim spojenim. Suprotno Golubiću, dvostruka svjetska prvakinja Lena Stojković (46 kg) mora nastupati u sljedećoj višoj kategoriji; a to je u njezinu slučaju primjetljiva razlika jer su cure do 49 kilograma od nje više i duže što još uvijek ne znači da Lena ne može probiti put do prijestolja.
Džudašica Barbara Matić takav problem nema jer nastupa u prirodnoj kategoriji u kojoj je bila dvostruka svjetska prvakinja (70 kg), a na Olimpijske igre dolazi s broncom osvojenom na posljednjem mundijalu.
A svjetska prvenstva svakako jesu element koji govori o nečijoj konkurentnosti. U tom smislu zanimljivu je analizu objavio portal totallympics.com koji je napravio tablicu zemalja po broju osvojenih medalja na svjetskim prvenstvima u olimpijskim sportovima u posljednjem olimpijskom ciklusu.
Prednost daju Amerikancima
A na toj listi prednjače Sjedinjene Američke Države s 305 medalja (111 zlata) ispred Kine (211), Japana (178), Velike Britanije (160), Francuske (154), Italije (128), Nizozemske (112), Australije (112), Njemačke (97), Španjolske (70), Južne Koreje (65), Kanade (65), Brazila (51), Mađarske (48), Rusije (48)....
Na toj ljestvici, koja favorizira broj osvojenih zlata, Srbija je na 18. mjestu (11-5-6) a Hrvatska na 36. sa šest zlata, šest srebra i devet bronci. No nije to najpreciznija lista jer nisu registrirane medalje naših tekvondaša sa Svjetskog prvenstva održanog 2023. u Azerbajdžanu. A tada su se naslovom svjetskih prvaka okitili Marko Golubić i Lena Stojković, srebrni je bio Ivan Šapina, a bronce su osvojili Paško Božić, Bruna Duvančić i Matea Jelić. Dakle to je šest medalja više, što skor Hrvatske podiže na 27 odličja (8-7-12) što bi nas svrstalo na 26. mjesto.
A negdje u tom rangu svrstava nas i prognoza Gracenotea, tvrtke u vlasništvu Nielsen Holdingsa, koja pruža usluge sportskih podataka. A njihovi analitičari procijenili su da će Hrvatska u Parizu osvojiti tri zlata, srebro i pet bronci. I u ovoj priči Srbija je ispred nas s prognoziranih 11 medalja, pet zlata i šest bronci. No za razliku od Hrvatske koja ima dvije kvalificirane ekipe, Srbija ih ima šest (košarkaši, košarkašice, muški tri na tri, odbojkaši, odbojkašice, vaterpolisti).
Nielsenovci pak predviđaju da će najviše medalja u Parizu osvojiti Amerikanci, čak 123 (10 više nego u Tokiju), potom Kinezi (87), Britanci (62), Francuzi (56), Australci (48), Japanci (46), Talijani (46), Nijemci (37), Nizozemci (34)...
>> Ovo su supruge i partnerice naših reprezentativaca: Predivne dame najvjernija su im podrška s tribina