"Tajna tjelesne pripreme hrvatske nogometne reprezentacije". To je na konferencijskom danu porečkog Sport Festa bila tema izlaganja kondicijskog trenera nogometne reprezentacije Hrvatske prof. dr. sc. Luka Milanović.
Dakle, u čemu je tajna, bilo je prvo pitanje moderatora Nevena Cvijanovića.
- U stvari to nije tajna. One osnovne stvari trudimo se raditi najbolje. One se ne odnose samo na trening nego i na ona 22 sata izvan terena koje također utječu na izvedbu na terenu. Sve što radimo cijeli dan je u funkciji treninga i želimo da se igrači osjećaju najbolje moguće Trudimo se i komunikacijski i ambijentom biti dostupni igračima.
Profesor Milanović ima iskustvo rada i u klubovima. U čemu je razlika?
- Prvi izazov je vrijeme koje imam na raspolaganju. Čak i da imaš mjesec dana ti ne možeš značajno unaprijediti kondicijska svojstva. U drugim sportovima je to drugačije. Mi imamo sam deset dana nekih pripremica, to je zapravo duže okupljanje. Nema vremena za rušenje forme da bi postigli formu kada je najpotrebnije. Mi imamo samo vremena za poliranje forme. Osim toga, izazov je da i svaki igrač ima svoje navike. U nogometu je standard da ti igrači imaju svoje osobne trenere. Svaki top igrač ima i svoj osobni stožer, psihologa, nutricionista, fizioterapeuta. Svaki igrač drugačije brine o sebi i više pažnje posvećuje nečemu. Recimo, netko dva sata dodatno trenira. Neko jako pazi na san i ima sve tehnološke stvari koje mu pomažu u praćenju sna.
- Mi dopuštamo njima da se ponašaju onako kao u klubu. Čak i da netko nešto loše radi to nećemo mijenjati. Prije 15 godina dva sportaša odlučili su prestati pušiti za vrijeme Prvenstva Europe. Bila je katastrofa. Vraćajte se na tvorničke postavke. Za takve životne promjene to nije vrijeme.
Ispred stručnog stožera je preko 20 ljudi različitih osobnosti i navika.
- Igrači i cijeli stožer, to je 50 ljudi koji žive zajedno. Ono što smo mi uspjeli po odabiru ljudi, svatko radi svoj posao, nitko se nikome ne miješa. Puno stvari u sportu je jednostavno ali nije lako. Pokušavam sam sebi objasniti što to mi dobro radimo, jer često gostujemo na ovakvih događajima. To je prije svega posljedica dobrog odabira ljudi i to je već 80 posto posla. Ne možeš sve staviti u protokol, nešto će te iznenaditi. Zato biraš ljude za koje znaš da će dobro reagirati u kriznoj situaciji. Tu je čitav niz detalja, kako komunicirati po horizontali i po vertikali. Neke od najboljih sastanaka radimo u jedan iza ponoći, pet fizioterapeuta. Uz suplementaciju pršuta i vina, odradimo jednu neozbiljnu temu i dvije ozbilno.
Kao kondicijski trener radi i sa igračima u kasnim 30-tim ali i onima u ranim 20-tim. Kako se usklađuje način rada s njima?
- Naš dan izgleda ovako. Puno toga smo htjeli izbaciti jer nemamo vremena. Naš sustav je kao košara i balon, kada morate izbaciti iz košarke što više tereta da bi balon poletio. Doručak nije obvezan, teretana nije obvezna od 10-12 i svi dolaze, svatko u svoje vrijeme. Od njih 25, njih 10-15 ima svoje osobne programe treninge. Npr. Modrić ne radi moj program nego onaj koji radi u klubu i ja sam u komunikaciji s njegovim osobnim trenerom jer mi je to kolega s fakulteta. Nekad taj trening traje 15 a nekad 27 minuta. Svatko mora staviti svoj ego sa strane, mi smo njima servis, mi smo tu da pomognemo igračima. Da koristimo postotak svog znanja, snajperski pristup u svemu. Nekim mladim igračima treba više pomoći. Neki imaju moj program, neke vodi moj asistent. Čak i mnogi mladi igrači imaju svoje osobne trenere i njih se još uvijek može oblikovati. Jedan dio tog jutra odnosi se samo na razgovor, da vidimo kako se osjeća, možemo li to proslijediti dalje. Oči, uši, brojke. Tako donosimo odluke.
A kada niste zajedno?
- Ja sam primarno u komunikaciji s igračem a potom i s ljudima iz kluba koji mi šalju podatke od zadnjih mjesec dana i tome što je taj igrač radio.
Slučaj Luke Modrića. Malo je takvih sportaša u tim godinama da ima takve izvedbe. U tri dana odigrao je dvije jako teške utakmice. Kako izgleda njegova priprema između utakmica.
- To je prije svega oporavak. Što je kraće vrijeme to manje smiješ ležati, odmarati. Moraš ostati dovoljno aktivan, mišićno i kardiovaskularno. Pametni, kratki, podražaji. Jutro nakon utakmice jaki trening koji nisu igrali ili su ušli i oporavak igrača koji su igrali utakmicu. Prođu fizija, odrade hladnu kupku. Perišić točno zna, popodne, nakon utakmice, ja trebam raditi to i to. Svatko od njih zna što mu je činiti. Kod svih naših senatora tražimo obrasce što ih to odvaja od ostalih. Glavna karakteristika je kompetitivnost. Igra se na treningu dok netko ne pobijedi a "nagrada" je da te naš fotoreporter slika.
Poneke treba i obuzdavati.
- Točno, nekad moramo kočiti. Njihovo ponašanje, naših senatora, je već dobar obrazac koje vide mladi igrači i tako se i oni ponašaju. Njih ne opterećuje što će pričati s novinarima, potpisati ne znam koliko majica... Oni prihvaćaju to kao dio svojeg posla i to ih ne opterećuje. Ta ekonomičnost je jako važna. S druge strane i kompetitivnost.
Ivan Perišić se, čini se, vraća u formu. Koliko se takvog igrača treba dozirati? Tko je taj koji ima posljednji riječ?
- Izbornik je taj koji ima zadnju riječ. Kada je u pitanju ozljeda onda je to liječnik, kod rehabilitacije preuzimam ja s fizioterapeutima. Bitno je da liječnik i ja to dobro iskomuniciramo, koje je opterećenje optimalno za tog igrača u tom danu. Liječnik upravlja prvim dijelom procesa nakon ozljede a onda ja preuzimam da bismo ga vratili na teren.
VEZANI ČLANCI:
Neki od igrača se tijekom utakmice više a neki manje troše poput Brozovića?
- Svaka pozicija ima svoje zahtjeve. Za poziciju zadnjeg veznog on je imao idealne predispozicije. On je kralj srednjeg tempa. Ako pitaš GPS nije svaki sprint zapravo sprint. Upravo zbog toga su naši krilni igrači imali više sprinta, zadnji vezni je na 100 metara a krilni na 500-600 metara. To krilo ne mora imati toliko srednjeg tempa kao Brozović. Ima i akceleracije, ubrzanje je prvih deset metara a ti tu nisi postigao 25 kilometara na sat. Onaj ukupni broj pretrčanih kilometara ne mora imati veze s pobjedom i porazom.
Koliko utječu podati iz GPS-a?
- Točno znamo koje ćemo podatke dobiti nakon koje vrste treninga. Znamo što želimo tri dana prije, dva dana prije ili dan prije utakmice. Brojke su prisutne svaki dan, one nam nisu nit vodilja nego da potvrdimo ono što smo htjeli odraditi. High-tech je alat a donošenje odluka je ljudsko, iskustvo je tu važno također. Treba pametno koristiti podatke. Nakon svakog treninga ja mogu dobit knjigu podataka a nije sve bitno. Moram biti selektivan. Da ne trošim vrijeme na nepotrebne stvair. Tako i mi moramo paziti na vrijeme. Kada smo u reprezentaciji mi smo 15 sati fokusirani na posao i zato moramo biti selektivni da ne trošimo vrijeme na ono što ne pomaže u donošenju odluke.
Pokušava li kondicijski trener vatrenih dodatno utjecati prije samog okupljanja igrača?
- To se češče događa kada je igrač ušao u puni trening nakon ozljede. Iskomuniciramo cijeli plan kako ga mislimo vratiti da bude na svojoj očekivanoj razini. Ti igrači znaju da mi poštujemo ono što oni inače rade. Ako postoji neka nova situacija oni će to nama reći. Prvi dan imamo pet grupa. Neki su igrali jučer, neki prekjučer, netko se vraća iz ozljede...
Koliko igrači treniraju?
- Oni provode nekoliko sati u klubu. Tu ima i pojedinačnih analiza s analitičarem, tehničko-taktičkih elemenata igre momčadi. U tih pet-šest sati si i u teretani ili sa fizioterepeutom. Trenira se puno a taj trening je personaliziran. I nije samo analitika. U top klubu igrač ima minimalno dva obroka koji su pametno programirano. Mi se trudimo da im omogućimo što kvalitetniji švedski stol. Biti vrhunski sportaš znači da donosiš puno malih, dosadnih, odluka tijekom dana da bi bio uspješan.
Puno se priča o prenapregnutim natjecateljskim kalendarima. Može li se, na neki način, izaći igračima u susret. Ne sa smanjenjem broja utakmica, jer se to čini nemoguće, već nekako drugačije.
- Glavni uzrok ozljeda je ritam utakmica. Što je više tjedana sa dvije utakmica veći je rizik od pojave ozljeda a ne mora značiti da će mu izvedba biti lošija. Danas igrač sa 55-60 utakmica u sezoni dođe na okupljanje reprezentacije. To je ogroman broj utakmica. Imaš vrhunskog sportaša koji putuje po svijetu i ne nosi svoj jastuk. I mene to fascinira. Spava devet sati i ne znaš na čemu spavaš. Netko nosi prsten koji mu kaže kako je te noći spavao. Netko ne želi te informacije, da mu aplikacija govori kako se on osjeća. Netko jako pazi na sve to, netko ne tolilko. San je jako važan svima nama. Je li ti soba zamračena, kakva ti je klima. Imam tri senatora koji ne vole klimu u sobi. Pokušaj ne biti na mobitelu barem deset minuta prije spavanja.
Haland navodno ostavlja mobitelj podalje od sebe tri sata prije spavanja.
- Čim napraviš ovaj pokret prstom, to je količina ifnormacija koju čovječanstvo nije imalo toliko. To je u mozgu oluja. To je sveć stvar logike a ne znanosti. To su te sitne odluke koje moraš donositi.
Je li profesor Milanović imao problema s nekim od igrača reprezentacije?
- Nisam. Neki igrač ne osjeća potrebu da dodatno trenira.
Srećom da nije radio s vatrenima iz 1998.
- To bi bilo izazovnije. No, bilo je sličnih karakternih pojava. Neke nisam htio opterećivati. Mario Madnžukić, njega u Rusiji nisam forsirao da izvan treninga nešto radi a poslije sam mu bio osobni trener. Svatko od njih je dovoljno pristupačan da se nađe način kako da mu se pomogne.
Važno je i što se događa u igračevoj glavi o čemu kondicijski trener također treba voditi računa.
- Meni je blagoslov što sam radio u više sportova pa sam morao biti i djelomično i nutricionost i psiholog. Ne utvaram si da sam psiholog no znamo koliko je komunikacija važna u našem poslu. Svi mi zajedno smo kondicijski treneri, i Dalić i Ćorluka. Njihov dio treninga je najvažniji jer je naintezivniji i najspecifičniji. To je zajednički posao. Nisam samo ja kondicijski trener, to je obilježje timskih sportova.
Može li kondicijski trener utjecati na poštedu nekog igrača u očima izbornika?
- Ako je neki igrač u povratku nakon ozljede ili je puno igrao onda može preskočiti dio treninga ili modificirati neki dio vježbi.
Reprezentacija je završila još jedan ciklus.
- Jučer sam pričao s igračima koji nisu bili s nama, oporavljaju se nakon ozljeda. Svaki od trenera ima neka područja koja prati dok nismo zajedno i komunikacija je svakotjedna ako ne i svakodnevna.
Koliko u svemu tome oko komunikacije ima intrizičnog?
- Kod mladih igrača se mogu stvoriti bolje navike, bolji obrasci ponašanja. Ti naši senatori ne moraju puno pričati nego samo živjeti ono što žive a mladi, ako su dovoljno pametni, mogu samo upijati. Važno je da imamo te senatore poput Modrića, Kovačića i Perišića. Svatko od njih je drugačiji. Kovačić će odraditi dva sata srednje intezivnog treninga, Luka svojih 18 minuta a Perišić sat intezivno ali drugačijeg programa treninga. Trajanje nije glavni parametar već ono što točno radiš.
Koje preparate koriste za oporavak?
- Realna znanost neće dati puno dokazanih suplemenata. Jedan je kreatin. Suplementacija kod nas je jednostavna. Svodi se na miks makronutrijenata na što puno više pazimo. Naša liječnička služba vodi brigu o potrebama igrača.
Puno se priča o Luki Modriću. Koliko njegova pluća i noge mogu još podnositi na ovoj razini?
- Čak ni on ne razmišlja o tome. Na treningu izgleda vrhunski. Sigurno će u klubu imati minutažu koja će varirati što će i njemu i nama pomoći da ne bude odveć potrošen. U tim varijacijama se neće vidjeti da on ima 39 godina. Koliko će još dugo ovisi o njemu i njegovoj motivaciji a ne vidim da ona jenjava.