Kostelić: Dobro je, mogu ja još svašta!

U društvu slovačkih umirovljenika s hodalicama koji se žale na bolove u kuku, vremešnog Nijemca sa štakama koji isprobava hrvatska piva i slovenskih bakica ugledali smo poznato lice. Daruvarske toplice nisu destinacija na kojoj bi trebali biti mladi, a najmanje najbolji skijaš svijeta... Hoda bez problema, djeluje odmorno.

– Rehabilitacija je gotova, već sam na laganim treninzima. Još sam tu dan-dva pa se napokon vraćam na snijeg. U nedjelju bih već trebao skijati na Sljemenu, veselim se, jer mogao sam proći puno gore... Ispalo je na kraju da ova operacija koljena i nije bila tako veliko zlo. Sama vijest da ću se do kraja sezone ipak moći vratiti na snijeg digla mi je motivaciju. Dobio sam drugu priliku i neću je propustiti – kaže nam Kostelić.

Oporavak teče bolje nego 2009. godine, kada je već nakon mjesec dana opet bio na postolju.

– Kako stvari stoje, vraćam se na snijeg u Kranjskog Gori. Do kraja će mi ostati šest utrka, od čega dva slaloma i plan je voziti sve. Teško mi je reći gdje će koljeno raditi probleme, slalom nije frka, veći će problem biti skokovi na spustu. Odlazak na utrke sljedećeg vikenda u Kvitfjell ipak otpada, pa tek je prošlo nešto više od deset dana nakon operacije.

Kostelić je i dalje u igri, Marcel Hirscher, koji ga je pretekao u Moskvi, bježi svega 12 bodova, ispred Beata Feuza ima prednost 29 bodova, a ni jedan se nije proslavio na superveleslalomu u Crans Montani (34., odnosno 22.)

– Dobro je da se dečki nisu okoristili, ali imat će još prilike dok se ne vratim. Ako mi ostanu teoretske šanse da uhvatim Veliki kristalni globus, neću odustati! Istina, Hirscher je dobro iskoristio moje izbivanje, ali samo da koljeno izdrži. Ako ono bude dobro, mogu ja još svašta napraviti! – obećava Ivica.

Da mu netko ponudi slalomaški Mali globus, a da odustane od velikog, bi li potpisao?

– Ma kakvi! Cilj je na početku sezone bio Veliki globus, a ostao je isti i nakon što sam se potrgao. Da se mene pita, rado bih uzeo oba... A idealan plan – doći na zadnju utrku sa 100 bodova viška...

Rehabilitacija u Daruvarskim toplicama uključivala je i stajanje na skijama u parku!

– Cilj je bio da Kosteliću ne propadne mišić, da ga ne boli i da noga ne otiče. Sve smo to uspjeli. Priključio se i Ante Kostelić, stanje je dobro, prezadovoljan sam – veli dr. Egić.

Ivica će postati i počasni građanin Daruvara.

– Nije me to iznenadilo, s obzirom na to koliko sam ovdje, ha-ha. Lijepo je to. Malo sam trenirao i po parku, stao na skije. Dobro je da je bilo snijega, važno je u rehabilitaciji da ga bar malo osjetim...

Kako izgleda dan prvaka?

– Prvih nekoliko dana morao sam se suzdržavati, mogao sam trenirati više nego što bih smio. Ujutro počinjem oko 9 sati plivanjem u bazenu, otplivam otprilike jedan kilometar. Nakon toga kreće standardni trening, zasad manjeg intenziteta, a zatim vježbe za stabilizaciju leđa. Prije ručka čeka me elektroterapija, a zatim odmor. Popodne je sve isto, osim plivanja.

Spavanje već u 21 sat?

– Ovdje sam malo produžio pa idem leći u 22 sata.

Dr. Egić se smješkao dok je Ivica objašnjavao kako teče oporavak.

– Smijem se, jer kako on to priča, sve zvuči jako jednostavno, kao da je mačji kašalj. Ali malo je ljudi koji bi od tog "jednostavnog" mogli napraviti i pola. Svaka mu čast.

Gitara je u Ivičinoj sobi. A u rukama?

– Sviram koliko stignem, ali s isključenim pojačalom, da mi ne kucaju na vrata...