Baš kao što ćete s Englezima najprije pričati o vremenu, tako ćete i Ivicu Kostelića najprije pitati za njegovo koljeno jer ono sve određuje. Njegovo raspoloženje, njegovo slobodno vrijeme, ali i njegove izglede na skijalištu. Tako je i u predvečerje Svjetskog prvenstva u Schladmingu gdje svoju prvu utrku (superveleslalom) vozi već u srijedu.
Pa, Ivice, kako je sada tvoje koljeno?
– Malo je nateknuto, zaboljelo me ovdje u Innerkremsu. Nije savršeno, no nije ni krizno stanje. Nadam se da će s terapijom izdržati do 12. veljače kada opet trebam primiti injekciju.
Injekcija svaka tri tjedna
Dakle, Ivica će usred Svjetskog prvenstva skoknuti do Bad Ragaza i tamo primiti injekciju za svoju istrošenu hrskavicu.
– S obzirom na to da je koljeno u bitno boljem stanju nakon primanja injekcija, dogovoreno je da to činimo češće no prije, svaka tri tjedna. Posljednji put primio sam lijek nakon Wengena, a prije Kitzbuhela.
A upravo dobro nastupi na ta dva mitska skijališta učinila su njegov siječanj opet vrlo uspješnim. Ne kao one sezone kada je u siječnju osvojio 999 bodova, ali rezultat je sasvim zadovoljavajući.
– Mi uvijek dosta dobro možemo pogoditi formu za siječanj. Naravno, bez dobrog stanja koljena to ne bi bilo moguće.
Na njegovo koljeno utjecali su skokovi na paralelnom slalomu u Moskvi u kojem je, čini se, uživao.
– To je adrenalinska utrka. Ne zbog skijaških čari koliko zbog dvoboja. Sasvim je drukčiji osjećaj skijanja kada imaš suparnika pored sebe jer malo pratiš njega, malo voziš svoju utrku. Štedio sam na tom skoku koljeno, a to me usporavalo. Tek u posljednje dvije runde pogodio sam taj skok, no koljeno je nakon utrke bilo dosta slabo upravo zbog toga.
Za održavanje koljena u voznom stanju jako je važan Zoran Pršo, njegov fizioterapeut.
– On je najzaslužniji što mogu skijati jer svaki dan radi s tim koljenom. Dakako, s obzirom na to da je moje koljeno artrozno, jako je važna i okolna muskulatura.
Upravo zbog prosinačkih problema s koljenom, Ivica je zarana shvatio da od utrke za ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu neće biti ništa. Je li se već tada okrenuo prema SP-u?
– Ne, ja sam bio usredotočen na siječanj u kojem ima mnogo važnih utrka. Točno je da je SP dobio na većoj važnosti onog trenutka kad sam shvatio da ne mogu konkurirati za overall. Ipak, Svjetski kup je i dalje bitan jer je bilo važno da prijeđem 500 bodova, da imam osigurane startne bodove za sljedeću, olimpijsku sezonu.
Na listi prioriteta u njegovoj karijeri, svjetska prvenstva i dalje su na broju tri. Iza Olimpijskih igra i Svjetskog kupa.
– Uz postojanje Svjetskog kupa, a ako gledamo druge sportove, onda je to naše svjetsko prvenstvo, ovakvo klasično svjetsko prvenstvo je nepotrebno. Svjetski kup je zbog kvota i konkurencije najjače natjecanje, jače i od Olimpijskih igara koje imaju simboličnu težinu. Svjetsko prvenstvo zapravo je predstava za sponzore i skijašku industriju, još jedan način da se usmjeri pozornost na skijaški sport, no te medalje nemaju težinu kao pobjede u Svjetskom kupu ili na Olimpijskim igrama, ali su se ljudi složili da su i one važne.
Ivica više cijeni kumulativne dosege nego one koji ovise o tome na koju si se nogu ustao jednog jedinog dana.
– I na Svjetskom prvenstvu i na Olimpijskim igrama ima slučajnih pobjednika, onih koji su baš taj dan inspirirani i koji su imali više sreće od ostalih.
Jedan sam od favorita
U tom smislu nešto je povoljnija situacija sa superkombinacijom jer se zbrajaju spust i jedna vožnja slaloma. S obzirom na drugo mjesto u Wengenu i prvo u Kitzbuhelu, osjeća li se favoritom među kombinatorcima?
– Jedan od favorita jesam, no tu su i Pinturault, ali i neki spustaši u slučaju da slalomaši kiksaju u spustu. S jednim slalomskim laufom bit će više favorita jer dosta toga ovisi o spustu pa će u igri biti i Svindal, Paris, Janka, Jansrud i posebno Ligety.
Unatoč svemu, Ivica bi i ove sezone na završnici Svjetskog kupa mogao biti konkurentan? Ne za pobjedu, ali za postolja da.
– Postolja u ukupnom poretku i slalomu izgledaju dostižna. Suparnici nisu laki, no može se.
Ivica ovih zimskih mjeseci doista živi život u skladu s pjesmom "Jurim, žurim, život je k'o brzi vlak".
– Ideja za tu pjesmu sinula mi je u jednom švicarskom tunelu gdje se automobili voze na vlaku. Baš u tim trenucima svirao sam gitaru. Javio sam Golubanu da sam svirao bluz u vlaku i kako sam imao neke svoje rifove od prije, spojili smo taj gitaristički rif s njegovim tekstom i tekstom od Žune i tako je nastala ta pjesma.
Što Ivica radi kada mu se u petoj brzini ukaže jedan slobodan dan. A jedan takav dan proveo je u četvrtak u Zagrebu. Kako ga je iskoristio?
– Prvo pokušam spavati što duže jer kao skijaš uglavnom ustajem jako rano, a onda ostanem kod kuće, pozovem prijatelja na ručak, prošetam, pogledam neki film nasumce.
To je jedna od rijetkih stvari koju čini nasumce. Sve ostalo je poprilično programirano.
Gitara je stalno s njim na putu, no ne svira svaki dan.
– Sviram nekoliko puta tjedno i to me opušta. Dnevno imam od tri i pol do četiri sata slobodnog vremena kada najčešće čitam knjigu ili spavam. Trenutačno čitam "Orao s Klisa" od Marka Perojevića o Petru Kružiću.
Za vrijeme najžešće sezone ne bavi se učenjem.
– To ostavljam za proljeće. Sada sam na trećoj godini, no moram riješiti dosta onih izbornih predmeta, moram skupljati bodove da bih mogao diplomirati, a toga ima više nego što bih želio. No, neću odustati od povijesti. U to sam uložio puno truda i vremena pa imam i neku obvezu prema samome sebi.
Ivek, samo naprijed, ti si mi najveci uzor!