Braniteljica naslova u Ateni je osvojila srebro (svoju četvrtu europsku medalju), a aktualni svjetski prvak Domdjoni europski tron prepustio je Talijanu Gulianiju završivši na trećoj stubi postolja.
Lijepa Opatijka, koja je nedavno počela trenirati klasično dizanje utega, dospjela je do finala s vrlo malo osvojenih (četiri), ali i bez izgubljenog boda u četiri borbe. Najnapetija je bila polufinalna protiv Poljakinje Fajakowske kada je nakon 0:0 i u produžetku pobijedila na sudačko preglasavanje. Prije toga nanizala je Ukrajinku Seroginu (1:0, u produžetku), Irkinju Geraghty (2:0) i Francuskinju Calzingoue (1:0).
- Imala sam tremu jer tri noći nisam mogla zaspati do četiri sata. Baš kada sam trebala započeti natjecanje, uhvatila me neka fjaka, potreba za spavanjem. Zato sam nastojala u svakoj borbi ulaziti u čiste situacije, a ne one obostrane akcije u kojima suci mogu dosuditi bod na obje strane.
U finalu je Jelena bila dovoljno živahna, no izgubila je od Talijanke Sare Cardin (0:2). Zabolilo ju je i zbog toga što je istu suparnicu u posljednja tri dvoboja pobijedila.
- Baš sam ljuta i tužna. Sigurna sam da sam potkraj borbe plasirala udarac u glavu za tri boda. Osim toga, i prvi njen bod bio je zapravo udarac u moju šaku – kazivala je Jelena boreći se sa suzama.
Jelena za suze razloga nema, baš kao niti Domdjoni koji nakon bronce nije isijavao sreću. Oboma je to pokušavao dokazati i predsjednik Hrvatskog karate saveza Stjepan Čelan, ali i brojni drugi članovi reprezentacije.
- Trebao bih biti sretan jer se već osmu godinu zaredom s europskog prvenstva vraćam s medaljom. Ovo mi je peta seniorska u nizu. No, proganja me osjećaj da u toj polufinalnoj borbi protiv Demira nisam bio onaj pravi.
Pravi nisu bili niti suci koji su Turčinu s talibanskom bradom u četvrtoj sekundi olako bodovali udarac nogom u glavu (ura mavashi) za 3:0. To je natjeralo Domdjonija da u ostatku borbe mora stalno napadati, a on je puno bolji u situacijama kada se brani i kontrira. Mnogi članovi hrvatske reprezentacije u takvom su suđenju vidjeli i zavjeru protiv dvostrukog europskog prvaka, no Domdjoni je rekao da će ga to samo dodatno motivirati za listopadski SP u Beogradu. Đoni je ovakvo suđenje i najavio prije Prvenstva, no njega je više smetalo što su ga dekoncentrirali vanjski utjecaji koji stvaraju problem zvan pritisak o čemu kaže:
- Krivo mi je što je to doprlo do mene. To je niz detalja poput onoga kada vam kolege iz reprezentacije kažu: "Đoni, mi nećemo doći na eliminacije, vidimo se na finalu." Ta nisam ja izvanzemaljac da moram baš svaki put osvojiti naslov, da ne mogu pogriješiti, da mogu iz baš svake teške situacije pronaći izlaz. Osim toga kroz glavu su mi prolazile i misli o tome kako ćemo u nedjelju nastupiti u momčadskom dijelu. Bit će to prvi puta da se i ja, borac iz najlakše kategorije, borim za borbenu vrstu.
Svoj subotnji nastup, uz dosta neutješne tuge i suza, najemotivnije je proživjela Ivana Bebek (61 kg), mlađa sestra našeg ponajboljeg nogometnog suca Ivana koji je i sam devet godina vježbao karate. Ivana je u 1. kolu pomela svjetsku prvakinju, Ruskinju Sobol (4:0), a potom i Srpkinju Cvrkotu (4:0). Nakon što je preživjela triler protiv Mađarice Lassingleitner (izjednačila na 2:2 sedam sekundi prije kraja i pobijedila u produžetku), Ivana je izgubila ispustila dvije prilike za kolajnu. Izgubila je i u polufinalu (Pasqua, Italija) i u borbi za treće mjesto (Dona, Francuska).
Vidjela sam puno bratovih neodgovorenih poziva, no od svojih suza nisam mu se mogla odmah javiti. Mama Jadranka, koja je ovdje, telefonski mu je prenosila sve moje borbe. Znam da je on sve to proživljavao emotivno – kazala je Ivana.
Lijepoj Riječanki ovakvo što se već dogodilo. Prije četiri godine na Europskom prvenstvu u Stavangeru kada je u polufinalu izgubila od Sobol, a u borbi za medalju od Slovakinje Medvedove.
- Ovo mi je teže palo jer sam sada kao borac zrelija. Uh, kako sam se moćno osjećala nakon pobjede nad Sobol, a onda sam gotovo cijeli polufinale odskakutala umjesto da idem naprijed - samokritična je bila Bebek.
U borbenom dijelu programa u subotu su nastupili još i Margarita Martina Kraljić (50 kg) i Nikola Šoić (67 kg). Kraljić je pobijedila Austrijanku Ellensohn (3:0), a potom izgubila od Francuskinje Aquiline (3:7). Mlađahni Šoić je u prvom kolu nadvisio Estonca Teplohha (2:0 u produžetku), a onda je, također u produžetku, pobijeđen od Nizozemca Berensa (2:2, 0:1).
Ženska kataška trojka – Šenjug, sestre Vujčić – s novom članicom (Nikolina Vujčić) zapela je na prvoj prepreci. Bolje od njih bile su kasnije brončane Srpkinje. Trojac iz Princa (Ermenc, Maškarin, Padovan) prošli su Azerbajdžance (5:0), ali su se spotakli o Čehe (2:3).
U nedjelju, posljednjeg dana Europskog prvenstva, neće biti pojedinačnih natjecanja. Na redu su nastupi muških i ženskih borbenih vrsta.
Nakon dva dana natjecanja, Hrvatska ima četiri medalje!