Aktualna europska prvakinja Jelena Kovačević (55kg) nije uspjela ostvariti svoj najveći sportski san. Lepezu medalja s velikih natjecanja nije upotpunila svjetskim zlatom jer jer u finalu Svjetskog prvenstva izgubila od Francuskinje Lucie Ignace (1:3).
- Već sam ulazak u finale bio je moj najveći uspjeh, no nisam se time zadovoljila. Da sam pobijedila bila bih sada puno sretnija, ne bi bilo niti suza niti gorčine - bila je prva izjava 28-godišnje Riječanke.
Toj diplomiranoj ekonomistici ovo je bila osma seniorska medalja koja bi bila i sjajnija, uvjerena je Jelena, da se natjecanje održavalo negdje drugdje:
- Da se razumijemo, Ignace je odlična, no ja mislim da bih ju na neutralnom terenu pobijedila kao što sam to učinila u četvrtrtinalu europskog prvenstva. Nadala sam se fer suđenju, no čim sam vidjela kako je u borbi prije mene, u nižoj kategoriji, svjetska prvakinja Kineskinja izgubila od Francuskinje sa 0:8, bilo mi je jasno što će se događati i u mojoj borbi. U svakoj istovremenoj akciji, suci su vukli bodove na njenu stranu.
Već nakon 37 sekundi Francuskinja je, bodrena od desetak tisuća navijača, povela sa 3:0. Do kraja borbe Jelena je uspjela postići samo jedan bod. Da li žali što je promijenila taktiku iz eliminacijskog dijela, kada je išla na mali broj bodova, čekajući pogreške suparnica.
- Ne, jer tada bih u ovakvom ambijentu imala još manje izgleda. I da su mi dosudili prvi bod, za koji sam sigurna da sam bila brža, to mi pred ovoliko njenih navijača ne bi značilo puno.
Kada sve ovo prespava, zadovoljstvo će zacijelo ostati trajno.
- Ja sam sretna. Nisam očekivala da će itko stati iza mene, ne stoji u Hrvatskoj niti u Rijeci pa sam došla u finale. Mislim da sam obavila posao na najbolji mogući način.
Nakon pariškog SP-a Jelena ima svjetsku broncu (2010.) i srebro (2012.). Može li za dvije godine iz Bremena stići zlato?
- To je jedini razlog koji bi me mogao zadržati, pa je za svjetski karate možda i dobro što sam druga, a za mene nikako. Svejedno, moj će sljedeći nastup biti diskutabilan... Za Hrvatsku. I to zbog nedovoljne podrške. Ne želim više raditi antipropagandu kolegama sportašima. Netko će od Riječkog sportskog saveza doći tražiti neka sredstva, a oni će mu reći: "Pa zar ne vidite Jelenu, dajemo joj vrlo malo, a ona osvaja svjetske medalje". Ne želim ostaviti dojam da se u vrhunskom sportu može nešto napraviti s nula kuna, jer to je sve samo ne besplatno.
Na koga je to, ona, konkretno ljuta?
- Više sam ljuta na lokalnu sportsku zajednicu od koje kao europska prvakinja primam 2400 kuna stipendije. Prije par godina ta je svota bila blizu 4.000 kuna, no srezana je za skoro 40 posto. Hrvatski karate savez radi što može, no država se ne zauzima za sportaše poput mene jer nismo olimpijski sport. I zato će moj nastup i obrana bilo koje medalje za Hrvatsku biti jako diskutabilan.
Za koga bi onda nastupala?
- Ne znam, možda će biti zanimljivih ponuda.
Zar se država odnosi tako maćehinski prema šampionima iz sporta koji bi već sljedeće godine mogao postati olimpijski?
- Ima primjera da je netko zbrinut, recimo, preko Zagrebačkog karate saveza, kroz MORH, dakle ima varijanti, ali ne i u Rijeci. Možda nisam dovoljno blizu Zagrebu. Možda ću morati potražiti neku veću metropolu.
Slični problemi možda će mučiti i Azru Saleš, članicu KK Opatija, no ovog trenutka nju više muči visok poraz (0:6) u borbi za broncu. Izgubila je od Egipćanke komplicirana imena Hebe Abd El Rahman Abd El Hamid za koju je izbornik Dragutin Galina ustvrdio da je bila brža od njegove štićenice. Priznala je to i sama Azra:
- Pogriješila sam u taktici, išla sam s njom jedan na jedan, a ona je očito bila brža. Kada je povela sa 0:3 pokušavala sam s nogom, no ona je skraćivala distancu pa je ta noga ostajala u zraku. Možda mi je za ovakvo što trebalo i malo više iskustva jer sam prvi puta pojedinačno nastupala pred ovoliko publike.
Osjetila je Azra na svojoj koži kako će to biti u nedjelju, u ekipnom finalu (oko 12.30) protiv Francuskinja.
- Moj problem je bio što sam danas bila sama na tatamiju i puno je drugačije kada su moje cure uz mene. Neće nam biti lako, preko deset tisuća ljudi moglo bi navijati protiv nas, no ja se nadam da će svi ostali sudionici biti za nas.