S obzirom na to da je dosad bio čovjek terena – šef Ureda za programe lokalnog sporta – novi glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora kineziolog Siniša Krajač (52) naprimao se čestitki iz svih krajeva Hrvatske.
– Ljudi iz malih sredina imaju dušu i zato mi je drago što me se sjećaju. Uvijek se sjetim jednog slavonskog sela u kojem djeca nisu imala rekvizite za nastavu tjelesnog odgoja pa sam se pobrinuo da dobiju strunjaču, trenirke... Oni su time bili toliko oduševljeni da su mi recitirali. Mi smo u velikom gradu zasićeni svime, a u tom selu koje sliči na ono iz kakvog je došao i jedan Olić to je jako puno značilo. Tko to nije doživio taj ne može razumjeti zašto sam radio i po 60 tisuća kilometara godišnje – kaže Krajač.
Sjajna karijera u vojsci
Može se očekivati da će se sada HOO-ova briga za lokalni sport povećati.
– Bez sporta u malim sredinama nema ni uspješnog nacionalnog sporta. Vjerujem da se u tome HOO i Ministarstvo turizma i sporta mogu nadopunjavati. Zajedno s nacionalnim savezima, svi mi moramo pomagati sportske klubove koji su u svojoj sredini bili najveći magnet za djecu.
Često se provlači teza da hrvatski sustav sporta ne funkcionira najbolje.
– To nije istina, jer da je to tako onda ne bi bilo ni onih 10 olimpijskih medalja u Riju ni drugog mjesta nogometaša na SP-u, no može to biti i bolje.
Kad smo već kod tih neponovljivih 10 medalja u Riju, dobar dio osvajača medalja su kandidati za odličja i u Tokiju (Sinkovići, Perković, Glasnović, Fantela...), a čini se da je, osim Tina Srbića i Matee Jelić, premalo novih evidentnih kandidata za olimpijska odličja.
– Činjenica jest da smo u laganom padu i da je realno očekivati da sada nećemo osvojiti toliko medalja. No krenemo li s pojačanim radom, pomak bi se trebao vidjeti za jedan do dva olimpijska ciklusa. Tu je niz sportova na koje bi trebalo obratiti pažnju, poput plivanja u kojem smo izgubili kontinuitet visokih dometa.
S obzirom na to da je u HOO-u radio u tri ureda (lokalni sport, razvojni programi i nacionalni sportski savezi), vjerujemo da Krajač zna što treba poduzeti i na kakve se ljude treba osloniti. Uostalom, iza njega je i jedno analitičko iskustvo.
– Od kraja 1993. do 1997. radio sam kao voditelj Odjela za provjere i načelnik analitike Sigurnosno-informativne službe. Tada sam provjeravao svakoga tko je dolazio na važnu poziciju u Hrvatskoj vojsci, ali i kadrove koji su se zapošljavali u važnim državnim tvrtkama. Neki su se tada znali pitati kakvi su to ljudi koji kopaju po tuđim sudbinama, a danas vam svaka ozbiljnija tvrtka radi takvu provjeru.
Nakon toga uslijedio je jedan drugi dio njegove karijere u Ministarstvu obrane.
– Radio sam u Glavnom stožeru pod zapovijedanjem generala Lucića koji je napravio prekretnicu u mojem životu. On me odredio za pročelnika sportova na vodi na Svjetskim vojnim igrama u Zagrebu i tako me postavio da vodim 500 ljudi. Tada sam puno naučio o tome kako se što organizira i vodi. Inače, tih godina sam u HV-u bio zadužen i za hrvanje i posebno se ponosim što sam tada bio pomoćnik izborniku Vladi Lisjaku kao kondicijski trener jer su se svi naši najbolji hrvači za velika natjecanja pripremali u vojnom sustavu.
Ulične borbe u Pakracu
Ponosi se i svojom braniteljskom poviješću, a bio je jedan od osnivača dragovoljačke postrojbe studenata KIF-a, a potom pripadnik specijalne jedinice policije MUP-a Alfe.
– Čestitke koje su mi nakon izbora za glavnog tajnika HOO-a slali branitelji izazivaju posebne emocije. Krenuli smo u sve goloruki, a profesori džuda i hrvanja, Kuleš i Marić, pripremali su nas kao da idemo na neko veliko sportsko natjecanje, no bila je to “utakmica” u kojoj se nije smjelo pogriješiti. Nikad neću zaboraviti ulične borbe u Pakracu gdje smo bili brojčano znatno slabiji i nismo znali hoćemo li preživjeti sljedeći korak.
A prigodom jednog takvog koraka Krajač je imao puno sreće.
– Kako su pucali po nama, nisam vidio flaks u travi koji je trebao aktivirati odskočno-rasprskavajuću minu, no sreća da je bila zima i da je osigurač bio zaleđen pa ga nisam izvukao.