Kratak je put 
od tragičara do velikog heroja

Dobrivoje Marković (30), bivši srpski rukometni reprezentativac, prije dvije godine bio je veliki tragičar. Igrao je za Vardar u četvrtfinalu Lige prvaka uzvratnu utakmicu s njemačkim Flensburgom. Makedonski prvak tada je bio jako blizu odlaska na završni turnir, pogotovo jer je u prvoj utakmici izgubio sa samo dva pogotka razlike. Igralo se u dvorani Borisa Trajkovskog, pred 7000 navijača, i Markovski je imao posljednji šut za pobjedu od tri pogotka prednosti. Na njegovu žalost, Mattias Andersson obranio je njegov udarac. Vardar je ispao, a Marković je bio glavni krivac. Ostao je u Vardaru još jednu sezonu, no zapravo je više sjedio na klupi nego igrao. Ipak je Dibirov bio prvi izbor trenera Raula Gonzaleza.

– Nakon Vardara imao sam nekoliko ponuda klubova iz Turske i Norveške, ali sam htio igrati u Ligi prvaka, a ti klubovi bili su kilometrima od tog natjecanja. Čekao sam pravu ponudu trenirajući u Sintelonu sve dok nije došao poziv Veselina Vujovića, trenera PPD Zagreba – priča Marković.

Nikamo bez Vujovića

I dvije godine kasnije postao je veliki heroj jer je njegov pogodak 15 sekundi prije kraja bio dovoljan za pobjedu u Mannheimu i ulazak PPD Zagreba u četvrtfinale Lige prvaka. Ovaj put na vratima je bio njegov dobar prijatelj iz makedonskih dana Borko Ristovski. No, Marković se nije ni najmanje uplašio da će još jednom postati tragičar. Hladnokrvno je zakucao loptu iznad njegove glave.

– Vujović me osim u PPD Zagreb doveo i u Vardar. Zajedno smo bili dvije sezone, a onda je Vuja otišao dalje, a ja sam ostao. Sudbina je htjela da se ponovno nađemo, sada u Zagrebu – istaknuo je Marković.

Karijeru je počeo u Kaću, a Vujović ga je kao izbornik Srbije i Crne Gore pozvao u kadetsku reprezentaciju za EP u Beogradu. U finalu je Srbija i Crna Gora pobijedila Hrvatsku s 27:20, Hrvatsku s Domagojem Duvnjakom i Igorom Karačićem. Dogurao je Boća i do seniorske reprezentacije, taj put bez Veselina Vujovića. Igrao je pod trenerskom palicom jednog drugog Šapčanina, Veselina Vukovića, na Europskom prvenstvu u Srbiji 2012. godine i osvojio srebro. Nakon toga više nije pozivan u reprezentaciju, a uz Manuela Štrleka i Deana Manaskova jedno je od najboljih krila na našim prostorima.

Došao kao četvrto krilo

Poziv iz Zagreba dignuo ga je iz mrtvih, a došao je u klub u kojem su na lijevom krilu već bili Lovro Šprem, Lovro Mihić i Antonio Kovačević.

Došao je u listopadu i imao je ugovor samo do kraja godine. No, njegove igre bile su dovoljne da mu klub produlji ugovor do kraja ove sezone. A Dobrivoje se za povjerenje odužio na najbolji mogući način. Odveo je zagrebaše u četvrtfinale.

Mnogi se pitaju zašto Marković igra malo, premalo s obzirom na njegovu finu ruku. Odgovor je prilično jednostavan. Marković nije tako dobar u obrani kao u napadu i kad igra u obrani onda mora igrati posljednjeg čovjeka. A kada su u postavi još neki igrači koju mogu igrati samo posljednjeg čovjeka u obrani, poput Stipe Mandalinića, onda je jasno da se Vujović neće kockati s tri izmjene obrana-napad.

>> Vujovićev certifikat za najveće euroklubove! On može voditi i Barcu