Od 11 Eurobasketa na kojima je sudjelovala, Hrvatska je dvaput bila na postolju i netko bi mogao reći da to i nije tako loše. Na prvi pogled i nije, no statistika je varljiva stvar jer su te dvije bronce osvojene 1993. i 1995. i nakon toga ništa više.
Fatalni Lamonica
Srpski košarkaši iz tog doba uživaju kada imaju prilike reći da su 1995. Hrvati samovoljno sišli s postolja i na njega se više nisu vratili, a to je istina, i to bolna. Odlučivši se na to zbog ratnog stanja u Hrvatskoj, Kukoč, Rađa i društvo rekli su da ne žele slušati himnu sportaša iz zemlje agresora ni gledati podignuta tri prsta koja su tada bila simbol divljanja srbočetničke vojske po Hrvatskoj.
Nakon tog fatalnog silaska nije nam se dogodila nikakva kazna, kakva bi recimo danas snašla Ukrajince da odu s postolja zbog Rusa, no u kuloarima se rodila priča da nas Fiba kažnjava suđenjem. Nažalost za aktere svih tih hrvatskih neuspjeha, samo je jedan eklatantan primjer sudačke krađe i on se zbio deset godina nakon napuštanja atenskog postolja. To je ona priča s Lamonicom u Beogradu, no ako je taj Talijan zajedno sa svojim kompanjonima taj četvrtfinale tada i sudio po nečijim željama, onda to nije bilo da bi se "preodgajali" Hrvati, nego da bi se zaštitili tada oslabljeni Španjolci koji će samo godinu poslije postati svjetski prvaci.
Užas: U Litvi smo bili 14.
Jer, nisu nam suci bili krivi za Đorđevićevu tricu u posljednjoj sekundi, preko posve ispruženog Rimca, na Eurobasketu 1997., ni za 32 koša njemačkog Hrvata Dražana Tomića dvije godine kasnije. A ponajmanje su nam bili krivi u četvrtfinalu Eurobasketa 2001. kada smo protiv domaćina Turaka prokockali "plus 19" iz 27. minute. Doduše, možemo se još jedino požaliti na neujednačen kriterij pri dodjeljivanju nesportske pogreške Marku Popoviću na isteku prvog poluvremena četvrtfinala Eurobasketa 2009. koji smo izgubili od Slovenaca. Naime, istom je mjerom tada trebao biti kažnjen i provokator Jaka Lakovič, a ovako se hrvatska momčad na poluvremenu potrošila u svađi oko toga tko je kriv izgubivši fokus na taktičke zadatke.
Najbliže medalji, a opet tako daleko, bili smo prije dvije godine kada smo konačno srušili četvrtfinalnu barijeru. Zbilo se to ponajprije zbog odličnih igara u skupini i prvog mjesta uoči križanja s tada najslabijim četvrtfinalistom Ukrajinom. Nažalost, u polufinalu protiv Litavaca, a potom i u borbi za broncu sa Španjolcima, nismo bili ravnopravan suparnik.
Najviše od svega pak boli podjela 13. mjesta na Eurobasketu u Litvi 2011.
>>Šuker: Žao mi je što hrvatske tvrtke i turistička zajednica nisu prepoznale Eurobasket
Kme, kme, kme....