Nedavno je u Dubrovniku prvi put gostovala hrvatska stolnoteniska reprezentacija, a osim pobjede nad Austrijom i odlične atmosfere, susret je obilježila i jedna svečanost. Čelnici Hrvatskog stolnoteniskog saveza, predsjednik Zoran Primorac i direktor Renato Čengić, uručili su priznanje za doprinos sportu Marinku Matuloviću, bivšem predsjedniku STK Libertas Marinkolor i bivšem dopredsjedniku HSTS-a. Libertas Marinkolor je u tih dvadeset godina triput bio prvak države, isto toliko puta je bio pobjednik Kupa, dok su cijelo vrijeme igrali u europskim natjecanjima te kao najveći uspjeh mogu izdvojiti četvrtfinale Europskog kupa. Matulovićeva stolnoteniska priča počela je 2000. godine, kada su u prostorije tvrtke Marinkolor ušli tadašnji čelnici kluba, predsjednik Josip Martinović i tajnik Ivo Šarić.
Zbog sitne građe bio kormilar
– Dečki su željeli sponzorstvo. Nikako nisu htjeli reći o kojoj svoti je riječ, sve su nešto okolišali. Na kraju sam im ja ponudio iznos, njih dvojica skočila su dva metra u zrak od sreće. Ja sam uplatio obećano i zaboravio na to. Nakon godine dana vratili su se kako bi mi pokazali pehar za prvo mjesto Prve lige zapad. Tada sam im rekao da me ne interesiraju niže lige te ih upitao što bi trebalo da se borimo za prvaka države u najjačoj konkurenciji – rekao je Matulović koji je ubrzo postao predsjednik, a u klub su dovedeni legendarni Dragutin Šurbek i Stanko Eskolić te je Libertas vrlo brzo postao član elitnog društva.
Od Eskolića, poznatog zagrebačkog vicmahera, pokupio je rečenicu koju je svih ovih godina volio ponavljati.
– Ako mislimo dobiti, ne smijemo izgubiti.
Inače, u originalu je ta rečenica zaživjela u kultnom stripu Alan Ford. Zanimljivo, i popularni Stane i grupa TNT su imali nešto zajedničko, to je – cvjećarnica.
– Klub je danas na vrhunskoj razini, organizacijski, financijski i rezultatski. I na to sve imamo fanatične navijače koji prate klub, znaju što se događa i koji su nam uvijek podrška. Po pitanju navijačke podrške i odanosti mi smo u stolnom tenisu kao Hajduk u nogometu – istaknuo je Matulović koji nije imao prevelike veze sa stolnim tenisom.
– Ja sam kao mali krenuo s veslanjem. Bog me nagradio niskim rastom, bio sam idealan za kormilara. Čak sam bio i presitan. S obzirom na to kako sam imao 28 kilograma, na mjerenjima su mi dodali vrećicu s pijeskom kako bih zadovoljio uvjete. Konkurencija mi je bio pjevač Mladen Grdović. Sretali smo se na natjecanjima, isto je bio sitan, on je bio u VK Jadran, ja u VK Neptun.
Kasnije je bio predsjednik nogometnih klubova GOŠK i Dubrovnik, dok u najpoznatiji dubrovački sport, vaterpolo, nije htio. U Libertasu se možda zadržao nešto duže nego što je planirao
Matulović je 2022. završio u bolnici, poslije partije stolnog tenisa, gdje se ustanovilo da ima infarkt. Uslijedilo je krvarenje u mozgu, prognoze nisu bile nimalo dobre.
– Imao sam jako tešku operaciju na mozgu, dva i pol mjeseca bio sam praktički mrtav. Na respiratoru, u komi, prognoze nisu bile dobre. Prošao sam svoj pakao. No izvukla me medicina, obitelj, ljudi oko mene. Pogotovo supruga Dragana. Bio sam već bio blizu svetog Petra, ali ona nije dala da odem. Rekla mi je: “Ne možeš gore, imaš još posla sa mnom, djecom, unucima...” Sve te njezine riječi čuo sam dok sam bio u komi. Kao i riječi trogodišnjeg unuka Marka koji mi je s vrata sobe govorio: “Dida, vrati se doma.”
Ono što mu se urezalo u pamćenje je prvi naslov prvaka u sezoni 2016./2017. U finalu sa Starrom slavili su nakon tri vrlo neizvjesna susreta. Sva tri završila su s 4:3, rijetko viđena drama.
Podijelili 300 kg mandarina
– Prvu smo izgubili u Varaždinu, potom dobili dvije u Dubrovniku. Svi mečevi trajali su pet sati. Publika je bila uz nas svih pet sati. Treba sjediti pet sati, navijati i proživljavati te stresove. Na kraju je bilo takvo ludilo, svi su uletjeli u teren, a ja sam završio na ramenima liječnika Vicka Mihaljevića, bivšeg košarkaša i čovjeka od dva metra. Moram spomenuti da je za nas tada igrao, među ostalima, i odlični Roko Tošić. Sjećam se i susreta u Stockerauu, gubili smo 2:0 pa na kraju slavili s 3:2. Kada smo krenuli na put, stali smo u Opuzenu i kupili 300 kilograma mandarina. Tajnik Gleđ je te mandarine podijelio austrijskim navijačima tako da su na kraju susreta oni navijali za nas – zaključio je Matulović.