Krešimir Nikić (15) već je gotovo tri godine na radaru Barcelone, a tome je tako ne samo zbog njegovih 212 cm i prognoziranih 219 nego i zbog njegove igračke dominacije među vršnjacima. Povod za ovu priču je onih 50 koševa, 25 skokova i sedam blokada protiv kadeta Cedevite, ali i zanimanje još dvaju velikih europskih klubova za ovog mladića.
Osam godina u plivanju
Njegov otac Dragan o svemu tome nerado govori, no ipak ističe:
– Roditeljima godi kada mu se za dijete zanimaju veliki klubovi, no ja sam ipak za to da se on i dalje razvija u Hrvatskoj, ali samo uz dobre uvjete i program.
Krešo je Cibonin projekt pa s njim povremeno radi i šef omladinskog pogona Danijel Lutz koji ističe:
– Krešo je nemjerljiv potencijal, ali s obzirom na dob, ekstremnu visinu i krhku građu, jako je bitno da ne preskače stube kako bi ga se sačuvalo od ozljeda. Stoga on dosta radi na prevenciji, a onda mi taj talent stavljamo u optimalan program razvoja centarske tehnike, pregleda i razumijevanja igre. Potrebno je raditi kao što je to svojedobno radio Marjanović, koji je trenirao i s nižim igračima da bi popravio bočne kretnje, ali i jedan na jednoga sa starijima, kako bi i protiv snažnijih od sebe nalazio rješenja.
Krešin otac naglasit će da ga je do svega ovoga, kroz šestogodišnji rad, doveo Cibonin trener za mlađe uzraste Jozef Dulibić, ali i trogodišnji individualni trening koji vodi Luka Svilar iz tvrtke Biotrening.
– Imam poprilično duge noge pa moram na njima puno raditi. Zbog slabijeg mišićnog tonusa stečenog u plivanju, prije mi nije bilo lako trčati, no sada se lakše krećem, a i bolje podnosim kontakt. Imam 93 kg, što je za moju visinu malo i trebao bih imati najmanje sto, no za moju dob to je u redu.
Ispričao nam je to Krešo prije nego što smo ponešto doznali i o njegovoj plivačkoj karijeri u kojoj je dogurao do tri najbolja leđaša u godištu.
– Od 4. do 12. godine trenirao sam plivanje, a tri godine paralelno sam trenirao plivanje i košarku. Kako sam se u jednom trenutku morao odlučiti, izabrao sam košarku jer su se njome bavili i tata i mama pa sada snivam da budem igrač kao što je Pau Gasol.
Četiri košarkaša u obitelji
Tata je davnih dana bio Cibonin kadet jer je jednom u rodnom Ljubuškom zabio 80 koševa pa ga je doveo Željko Pavličević. Mama Nikolina bila je juniorka Jugoplastike, mlađi brat Nikola (14) također trenira košarku, dok mu sestra Nika (Nikolina blizanka) igra odbojku. Obitelj danas živi od kafića "Nido" na Vrbanima, u kojem ćete često zateći sportaše, trenere, suce, ali i besjedu o košarci te drugim sportovima.
Ovo je melem za uši, oči i dušu.