Početkom svibnja uputili smo se u Siget kako bismo pogledali jednu od ključnih utakmica u borbi za ostanak u Drugoj HNL, a iako su Hrvatski dragovoljac i Lučko odigrali 0:0, uvjerili smo se da se na drugoligaškim susretima može vidjeti puno toga zanimljivog. Kvaliteta nogometa nije puno ispod najelitnijeg ranga u Hrvatskoj pa oni pravi nogometni kibici, kojih doduše nema tako puno, redovito dolaze na ovakve susrete i pričaju nam da im se sviđa što tu nema previše kalkuliranja i zaista se može uživati u igri. A u dinamičnom susretu već spomenutih klubova uočili smo jednog mladića koji je odskakao. ''Tko je ta hobotnica na golu?'' upitali smo se nakon utakmice i dobili odgovor da je riječ o Kristijanu Kahlini (23), vrataru Lučkog kojem ova odlična utakmica nije iznimka, imao je puno takvih u sezoni pa je sada na kraju proglašen najboljim u Drugoj HNL, što nam je bio i povod za priču.
– Utakmica protiv Dragovoljca bila je izuzetno značajna utakmica za nas jer bismo s porazom došli u vrlo tešku situaciju što se tiče ostanka u ligi. Drago mi je da sam svojim obranama omogućio da ostanemo neporaženi u ovoj praktično kvalifikacijskoj utakmici.
A Kristijan je nogometni put započeo 2002. godine u Šukerovoj akademiji, a onda je preko Dubrave, kluba iz kvarta, vrlo brzo došao i do Dinama. Maksimirski klub zamijetio ga je još u akademiji i doveo u svoju školu.
– Vratarski gen dobio sam vjerojatno od svojeg djeda koji je bio amaterski golman, a sport nam je općenito u krvi, i moj brat Danijel (21) igra zadnjeg veznog u Dubravi (3. HNL Zapad). Prvi trener bio mi je pokojni Alen Dautbegović, on me naučio temeljima golmanske struke – rekao je Kahlina za sportski tjednik Max!
Prošao je kroz niz uzrasta u Dinamu, igrao je za kadete, pionire i juniore, bio je kratko i u seniorima, i u svim kategorijama osvajao je naslove prvaka.
– Nisam uvijek bio prvi vratar, imao sam vrlo jaku konkurenciju. Moram napomenuti da je generacija 1992./1993. vratara u Dinamu bila izuzetno kvalitetna. Simon Sluga, Oliver Zelenika, moj najbolji kolega Dominik Picak i ja istodobno smo bili u klubu. No, svoj juniorski staž završio sam kao prvi vratar i član U-19 hrvatske reprezentacije.
Igrao je s brojnim igračima koji su poslije napravili dobre karijere, ali kaže da će se za neke tek sada čuti.
– Najviše su do sada postigli Kramarić, Šitum i Vrsaljko, međutim, vrijeme moje generacije tek dolazi. Vjerujem da će neki koji se i dalje bave nogometom napraviti nešto važnije.
A Kruno Jurčić prvi ga je uveo među seniore i tako ga nagradio za sav trud i naporan rad. Debitirao je na početkom 2009. godine na prijateljskoj utakmici protiv Zagorca.
– Jako se dobro sjećam te utakmice, pobijedili smo uvjerljivo, a to mi je bilo prekrasno ostvarenje. Imao sam pozitivnu tremu prije susreta, ali sve je prošlo super. Bio mi je to prvi nastup za seniore, ali to je bila nagrada, nisam s njima ostao nego sam nakon toga i dalje bio junior. No, u ljeto 2010. godine Velimir Zajec me pozvao da se priključim prvoj momčadi, a s njima sam ostao i nakon dolaska Vahida Halilhodžića i nekoliko puta bio sam prva rezerva.
Polusezonu je odradio u Dinamu, ali onda je ipak odlučio da je vrijeme za rastanak.
– Ponudili su mi da do kraja sezone igram za juniore, ali nisam to prihvatio jer sam smatrao da sam spreman za seniorski nogomet. Marin Skender, koji je tada također bio u Dinamu, mi je pomogao da nađem novi klub i početkom 2011. otišao sam u drugu ligu, u Vinogradar. Vahid Halilhodžić mi je na odlasku iz Dinama zahvalio i pohvalio moj rad te mi obećao preporuku ako će mi ikada zatrebati.
Iz razdoblja u Dinamu u sjećanje mu se urezala jedna lijepa anegdota.
– U sezoni 2008./2009. nastupio sam za pet momčadi Dinama (kadeti 1, kadeti 2, juniori 1, juniori 2 i seniori) i svi su te sezone osvojili naslov prvaka!
Vinogradar je bio njegov novi početak i ponovno se morao dokazivati, ali to mu je brzo uspjelo. Bio je prvi vratar, a sezonu 2011./2012. i on i njegov klub pamtit će po ulasku u četvrtfinale Hrvatskog kupa.
– Vodio nas je Valentin Barišić i mislim da smo igrali najljepši nogomet u drugoj HNL. Svoju kvalitetu pokazali smo u osmini finala Kupa kada smo izbacili Slaven Belupo, a zamalo smo prošli i Cibaliju. U prvoj utakmici u Vinkovcima izgubili smo (1:2), branio sam odlično, bio sam proglašen igračem utakmice. U uzvratu smo vodili 1:0 sve do 89. minute i već smo se vidjeli u polufinalu, ali onda su Vinkovčani nakon moje pogreške izjednačili i prošli dalje. Bilo mi je teško, ali puno sam naučio iz tih susreta.
Kahlina je nakon te sezone dobio novi poziv Dinama, ali ne stalni već da sudjeluje s njihovom mladom momčadi na poznatom juniorskom turniru, 73. izdanju Blue Starsa koji se održavao u Zürichu. Dinamo je u žestokoj konkurenciji (Porto, Zürich, Grasshopper, Boca Juniors, Napoli, Salzburg...) osvojio 3. mjesto, a Kahlina je blistao! Primio je samo dva gola, u polufinalu protiv Porta, i proglašen je najboljim vratarom.
– Poziv Dinama ugodno me iznenadio, a zahvalan sam i Vinogradaru koji mi je dopustio nastup. Branio sam odlično, a žao mi je što smo ispali od Porta jer da smo prošli u finale, ne bi bilo nezasluženo. A nagradu koju sam osvojio posvetio sam Dautbegoviću kojeg nikada neću zaboraviti.
Godinu dana poslije Vinogradar je bio četvrti na ljestvici, ali je odlukom Skupštine odstupio iz lige (nezadovoljni tretmanom gradske vlasti, nap.a) pa je i Kristijan promijenio sredinu i otišao u Lučko. Jednu sezonu proveo je tamo pa napustio klub i trenirao s Dubravom čekajući ponudu, ali se na kraju opet vratio u Lučko.
– Vratio sam se tjedan dana prije prvenstva i svoju prigodu sam čekao do 13. kola, a kada sam je dobio, nisam ispuštao ''jedinicu''. Zadovoljan sam kako sam odradio polusezonu i smatram da je klub napravio dobar rezultat. Naime, bili smo uvjerljivo zadnji, a onda nas je preuzeo Silvijo Čabraja i napravio čudo. U proljetnom dijelu bili smo treći po broju osvojenih bodova i spasili se od ispadanja, završili smo deveti, ispred Hrvatskog dragovoljca i Bistre – rekao je vratar koji je odigrao 19 utakmica i primio samo 17 golova te čak osam puta susret završio netaknute mreže! Šest puta izabran je u momčad kola, što mu je donijelo titulu najboljeg vratara, a možda i neki bolji angažman.
– Prvi put u mojoj kratkoj karijeri mogu reći da zaista ima zainteresiranih klubova. Ne mogu govoriti o imenima, još se nisam ni s kim dogovorio, ali naravno da bih volio otići na još jednu profesionalniju razinu. Mogu samo otkriti da se raspituju neki klubovi iz 1. slovenske lige, kao i neki naši prvoligaši.
Kristijanu, koji je visok 188 centimetara, uzor je Hugo Lloris, a najbolji vratar Manuel Neuer. Odličan je u ispucavanju pa katkada zna biti i asistent za gol, a kaže da ga krasi dobar refleks te da je u posljednje vrijeme značajno poboljšao i izlaske na visoke lopte te praćenje i sudjelovanje u igri (igra nogom). Uz to, prosjek obrana jedanaesteraca u seniorskoj karijeru mu je oko 40 posto! A čime se bavi u slobodno vrijeme?
– Hobiji su mi tenis i stolni tenis, a uz sport ulažem i u obrazovanje. Nakon što sam završio Prometnu školu u Zagrebu, upisao sam i Kineziološki fakultet jer se mora i nešto dodatno raditi, od drugoligaškog nogometa ne može se baš dobro živjeti. Uz sve nabrojeno, vrijeme provodim i s djevojkom Nikolinom s kojom sam četiri godine u vezi.
>>Priča je objavljena u sportskom tjedniku Max!
Bravo Kristijan! Sa radom i disciplinom se puno postiže. Sretno u nastavku karijere. Hrvoje Delač, hvala za odličan članak.