Ne treba puno govoriti o dojmu koji je ostavila naša reprezentacija u pobjedi nad Turskom. Očito su priprema reprezentacije i odabir slabijih suparnika dosta pomogli da budemo svježi. Iako, znam da struka ne voli kad se govori o svježini već u prvoj utakmici, jer pred nama je turnir i da biste došli primjerice do polufinala, morate držati formu mjesec dana.
Badelja nepotrebno kritizirali
Vidjeli smo puno dobrih stvari, momčadskih i pojedinačnih, te s pravom možemo biti optimistični, ali ne ekstremno, već racionalno. Gledajmo na to kao na tri osvojena boda i vjerojatni ulazak u drugu fazu natjecanja.
Otvaranje utakmice ponudilo je dosta opreza, Turci su bili dosta čvrsti, možda smo ih doživjeli boljima nego što zaista jesu pa smo bili oprezni, s možda i previše respekta. No, onda smo krenuli, došao je i taj sjajni Lukin gol. U nastavku smo ih počeli razbijati visoko, na njihovoj polovici, jednostavno nismo dopustili da nam priđu, da se nešto dogodi pred našim golom, kakav prekršaj, pogreška, jedanaesterac.
Ne bih ja bio ja da ne upozorim na jednu opasnost u takvoj igri. Kad ideš na oduzimanje lopte tamo gdje si je izgubio, dakle, visoko, onda dolazi do enormnog trošenja i treba biti oprezan u ovom turnirskom načinu igranja. Možda bi već sad trebalo malo kalkulirati, razmišljati kako dalje, pa i štedjeti igrače.
Turci su me razočarali, ali takvom dojmu o njima su i našui igrači pridonijeli odličnom igrom. Nakon što smo poveli, razdvojile su im se linije, što su odlično koristili Perišić, Brozović, Rakitić i Mandžukić, dolazili smo u borbu jedan na jednoga, a to je ono što želimo, što je naša snaga.
Problem Turaka je spora zadnja linija koja se zbog toga uvukla svom golmanu u krilo. A željeli su Turci izjednačiti, no s tom zadnjom linijom koja je ostala otraga momčad im je bila razvučena. Bili smo toliko bolji da mi je baš žao što im nismo zabili još dva-tri gola.
Kad govorimo o pojedincima, onda je jasno da je Modrić čovjek o kojem svi govore. Sjetite se, u posljednjoj kolumni napisao sam da Hrvatska može otići do kraja bude li Luka igrao kao u Realu i tome još dodao gol ili asistenciju. A to je jako teško. No, Luka je to napravio.
Doduše, strašno se potrošio u toj utakmici, kao da je svima nešto želio dokazati, a on to doista ne mora. No, očito ima veliku želju pa je napravio sve te čudesne stvari na terenu, gotovo nemoguće. Čovjek je oduzimao loptu na naših 16 metara, a onda odmah bio u napadu, zabio, razigravao...
Turan slika turske nemoći
Vidio sam da se kritizirala igra Milana Badelja, no on je igrao pozicijski sjajno, svojim je radom omogućio stabilnost momčadi. Bio je fenomenalan, pa znao je jednim potezom izbaciti četiri-pet turskih igrača.
Brozović i Perišić su sjajno ulazili s boka u sredinu, u međuprostor, i tu su ili ostajali sami ili su pak omogućili bekovima, pogotovu Srni, da dolaze naprijed. Arda Turan trebao je pratiti Srnu, ali to nije mogao, bio je nemoćan. Turan je bio prava slika Turske – nemoćan.
Ugodno me iznenadilo koliko smo bili dobri u ofenzivnom prekidu. Ono što sam vidio, a trebalo bi još popraviti jest – smanjiti prostor, jer ponekad smo i mi djelovali malo razvučeno.
Dakle, zadnja linija nam mora brže izaći, “ukrasti” desetak metara da “smanji” teren, jer će onda Modrić, Rakitić i Badelj morati manje trčati i dulje će “trajati”.
Za kraj, vratit ću se na početak. Pripremne utakmice sa slabijim suparnicima, lakši treninzi pokazali su se kao pun pogodak na startu Eura. Sad treba vidjeti koliko će to utjecati na fizičko “trajanje” naših igrača.
A srece nase da nam ti nisi na klupi. U kojoj utakmici da ga postedimo, sa Ceskom ili Spanjolskom... ? :))