Damir Krznar počeo je peći trenerski zanat kao pomoćnik Ilije Lončarevića.
– Trudio sam se u trenerskoj školi, učio teoriju za svoj posao. Nisam tip koji će se hvaliti, ali na akademiji sam stalno bio među dva, tri najbolja. Volim se naoružati znanjem, ali došlo je vrijeme da to pretvorim i u praksu. Hvala Bogu, nisam imao praznog hoda. Čim sam završio igračku karijeru, Branko Laljak postavio me za trenera kadeta Intera. Pola godine sam radio sam, a onda se pojavila prilika da radim s Ilijom Lončarevićem i to je bio pun pogodak. Slušati ga, pitati, biti dosadan – to me se strelovito nadogradilo, jer sam svu teoriju mogao posložiti na pravo mjesto, u prave ladice. Nisam mogao imati boljeg trenera.
Kako je Ilija komentirao vaš odlazak u Dinamo?
– Bilo mu je žao, priznao je da ću mu faliti, da mu je teško naći nekoga tko će me zamijeniti. Naime, u Interu nije bilo kondicijskog trenera, pa sam vodio veći dio i tog posla. U zadnje vrijeme toliko mi je vjerovao da me nije puno korigirao, tek tu i tamo oko doziranja. To me izdrilalo, dao mi je da radim, rekao da se snađem i mislim da sam uspio. Znao me ponekad skretati na pravi put. Dvojio sam i ja nekoliko dana, nisam odmah odlučio prihvatiti Krunin poziv. Razmišljao sam je li fer Inter i Iliju ostaviti. Nakon nekoliko razgovora s njim i Laljkom, kad su mi rekli da moj odlazak neće biti korak natrag Interu, odlučio sam. A spreman sam pomoći i sad te se nadam da ću u uvodnom dijelu pomoći onome tko dođe u Inter da se snađe. Inter mi je puno dao i red je da se odužim kad god budem mogao. Dinamo se ne odbija, kao i kad si igrač. A sa Zvonkom Komesom, koji je došao u Dinamo, dolaze neki novi trendovi pa su znatiželja i želja za učenjem bili dodatni razlozi.
Krznar: Hvala Lončareviću za trenerski kruh jer da sam dio stručnog štaba kockaste repke za vrijeme World Cupa 2010 dok je Slovenija silovito igrala ja bi bio bezposlen i zapijen kraj nekog šanka dok bi potešteno gledao prenose utakmica na HRT 2...