Kuća nogometa dom fair-playa, a ne primitivizma

Darijo Srna je centrirao, Dudu je sjajno pratio akciju, podmetnuo nogu i lopta je završila u mreži. Niko Kranjčar zagrlio je i poljubio Eduarda, Vukojević i suigrači su mu se vješali oko vrata, ljubili ga, a Ćorluka ga je potapšao po stražnjici. Na poluvremenu uzrujani Vlatko Marković ulazi u svlačionicu i urla: “Sram vas bilo, zar se tako slavi gol! Vi ćete tu potencirati homoseksualizam”.

Tako bi to vjerojatno izgledalo gledano očima Vlatka Markovića, predsjednika HNS-a, koji je u velikom nedjeljnom intervjuu u Večernjem listu na pitanje bi li za hrvatsku selekciju mogao nastupiti igrač koji se deklarirao kao gay odgovorio:

– Dok sam ja predsjednik HNS-a sigurno ne. Za gaya nema mjesta u vatrenima. Nogomet igraju samo zdravi.

Ta izjava nagnat će vodeće ljude Mladeži Hrvatske čiste stranke prava da Markoviću dodijele funkciju počasnog predsjednika, skinheadsi će ponuditi Vlatku svoje usluge kako bi samo svojim metodama, ako se pokaže da doista “voli dečke”, uvjerili nekoga da je zastranio.

Nulta tolerancija

Na sljedećem zagrebačkom Gay prideu vidjet ćemo 74-godišnjega gospodina u legendarnom bež baloneru ispod kariranog šešira kako nosi veliki transparent na drvenoj dršci na kojemu jasno piše “Mrš pederi”, a pokraj njega će neki njegov sljedbenik baciti Molotovljev koktel na zaljubljene istospolne parove. Nešto slično čuli smo i iz usta bivšeg izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Otta Barića. Ah, sada će netko reći da to treba pripisati tomu što se ti ljudi nalaze u osmom desetljeće života, da su to ljudi koji su odgajani u nekim drugim, konzervativnijim vremenima.

No, nije to prva ksenofobična izjava prvog čovjeka nogometne kuće. Da bi se dodvorio prvom hrvatskom predsjedniku, tamo negdje potkraj devedesetih ispalio je da je Croatia (Dinamo, op. p,) najkatoličkiji klub. Na taj je način uvrijedio i neke Dinamove igrače, ali i neke svoje nogometne reprezentativce koji nisu ni Hrvati ni katolici. Na žalost, i u nogometnom svijetu postoje područja i klubovi (Baskija, Atletico Bilbao) u kojima stranci nisu dobrodošli, gdje se gleda rodni list, ali, na sreću, to su doista rijetki i izolirani slučajevi.

Iako smo debelo zagazili u 21 stoljeće, na ovim prostorima, na žalost, još je nizak prag tolerancije prema seksualnim manjinama, a iz nekih primjera, pa i ovog Markovićeva, može se iščitati da kod nekih nikada neće sazrijeti vrijeme da postanu tolerantni i prema vjerskim manjinama.

Bio je to, kako volimo klišeizirano reći šlag na tortu, još jedan, ali jako dojmljiv autogol prvog čovjeka HNS-a, koji se, eto, prvi put nakon dvanaest godina nalazi u predizbornoj kampanji kako bi sačuvao to mjesto i pobijedio protukandidata Igora Štimca.

U tih njegovih 12 godina teško se i prisjetiti svih afera, sumnjivih utakmica, sudačkih krađa, promjena sustava natjecanja, propadanja klubova... Jedan po jedan, do ministra u njegovoj vladi, završavali su u zatvorima, a on danas vodi savez tako da zapravo uopće ne zna što se u njegovoj kući nogometa događa. Doista je pogubno i skandalozno da su to stavovi prvog čovjeka jednog od najprepoznatljivijih hrvatskih brendova u svijetu i to danas na pragu ulaska Hrvatske u Europsku uniju, koja je svjetlosnim godinama udaljena od najdubljih vrsta primitivizma.

Bore se i Fifa i Uefa

Pa, zar se upravo Fifa i Uefa svom žestinom ne bore protiv svake vrste ksenofobije, ne prođe tjedan ili dva da neka od utakmica Lige prvaka, europske lige, nije posvećena upravo fair-playu, borbi protiv rasizma, posebno svih oblika ksenofobije.

I zbog toga nam ne preostaje drugo nego se sramiti nakon ovakvih razmišljanja i poruka koje će odaslati netko tko se nalazi na jednoj od istaknutijih funkcija u našoj državi. I zbog toga višegodišnjeg kompromitiranja Marković nije smio biti predsjednik HNS-a, niti to smije ostati.

Ipak, u 21. stoljeću želim vjerovati u neka nova, naprednija i civiliziranija razmišljanja i poglede na svijet. Nadam se da izbornik reprezentacije neće morati, po nalogu predsjednika, smišljati načine kako bi provjerio ima li njegov igrač sklonosti samo prema suprotnom spolu. I doista sam uvjeren da ćemo se svi zajedno veseliti svakom pogotku i pobjedi hrvatske nogometne reprezentacije ne razmišljajući pri tome u kojoj je postelji i kome “zabio” neki od naših idola!