Na Veliki petak Josip Kuže sjetio se svojih dana u Dinamu i na upit lukavog riječkog novinara je li kao Dinamov trener bio svjestan sudačkih nepravdi prema suparnicima, odgovorio je: - Čak i u utakmicama Dinama i Rijeke osjetio sam sklonost sudaca prema Dinamu - ulizivački je odgovorio Kuže.
Nastavi li tako gaditi bivši klub, ali i pljuvati u tanjur iz kojeg jede (hoće li, za godinu-dvije, kao trener, recimo, Cibalije, vinkovačkim novinarima govoriti da je Rijeka s njim na klupi krala Cibaliju!?), vrlo će brzo izgubiti karizmu stvorenu upravo u Maksimiru. Kuže se, naime, iz medijski zanimljivog lika, pretvara u lako čitljivog manipulatora, kojem je uvijek netko drugi kriv za osobne neuspjehe.
Sad su, mu, eto, suci krivi za senzacionalno ispadanje Rijeke iz Hrvatskoga kupa, a otkad je preuzeo Rijeku, stalno je verbalno gađao bivšeg trenera Milivoja Bračuna, predbacujući mu da "momčad nije fizički spremna", ili da "ne postoji organizirana igra obrane"... A nakon sloma u Koprivnici, zaziva jedinstvo kluba i navijača!
Ipak, ostaje nejasno zašto Dinamo smeta Kužeu, zašto se Kuže sad okomio na klub u kojem je gotovo doslovce životno uskrsnuo? Na klub koji mu je dao novu priliku, riješio mu većinu kockarskih dugova i postavio ga na najviše mjesto domaćih nogometnih stručnjaka? Je li ljutit zato što je morao otići? Koliko je god kao trener bio zaslužan za Dinamove sjajne igre i rezultate u prvoj sezoni, barem je toliko bio i kriv za europski neuspjeh, te za kompromitaciju liderske pozicije u domaćem prvenstvu u svojoj drugoj plavoj sezoni! I razložno je smijenjen...
Uvijek će, nakon razlaza, svaka strana imati svoju istinu, jedna će biti nezadovoljna drugom i obrnuto. Ali, u ovoj priči, Josip Kuže je, nakon svega, svakako zadnji čovjek na svijetu koji bi smio baciti kamen prema Dinamu i Maksimiru! U svakom slučaju zadnji!