Kad je sirena označila kraj dvoboja za broncu, Blaženko Lacković je sakrio loptu pod majicu. Domaćini su tražili da ju vrati, no Lac se nije dao. Morao je ispuniti obećanje dato svom dvogodišnjem sinu Luki.
- Obećao sam mu loptu. Pitao me je neki dan gdje sam tako dugo pa sam mu odgovorio da mu moram donijeti medalju.
Naš najubojitiji vanjski šuter je bio realizator možda i najatraktivnijeg poteza olimpijskog turnira. Zabio je cepelin kroz noge.
- Lijepo je bilo vidjeti da je pet razlike za nas i da si možemo priuštiti i takav luksuz. Baš mi je legao.
Nakon što je semafor zamrznuo završnih 33:26, naši su što duže htjeli ostati na terenu. Uživati u trenutku.
- Treba uživati u lijepim trenucima. Nakon svake pobjede u skupini smo morali brzo napustiti teren zbog sljedeće utakmice, a nakon poraza od Francuza smo osjetili kako boli poraz. Bili smo dva dana u depresiji, pa je danas trebalo guštati.
Kako ste se izdigli iz depresije?
- Dan uoči utakmice smo se vidjeli s najdražima, da zaboravmo poraz, a za nedjelju smo rekli da od buđenja moramo biti pozitivni i to se osjetilo i u našoj igri - pričao je Lac.
Hrvatska je sportska velesila i snaga jer njeni sportaši donose iz Londona 2012 ogromnih 6 medalja. Naša mala Slovenija i sportsko patuljče sa 63% manje pučanstva donosi sa Olimpijade 2012 malobrojnih 4 medalje. Hrvati ste stvarno jaki i uspješni i matematika i statistika sa ove Olimpijade to potvrđuju i dokazuju. Ostajemo bez daha, nasmijani u iščekivanju jedrenja po novom svome uz dodatan smijeh.