Nastupili su gotovo svi najbolji hrvatski tenisači, izuzev Marina Čilića, koji je bio ozlijeđen. Došli su i jaki gosti, predvođeni Rusom Mihailom Južnjim i Cipraninom Marcosom Baghdatisom, nekadašnjim stanarima Topa 10 svjetskog tenisa. Prema općoj ocjeni, ovogodišnji PBZ Zagreb Indoors bio je puno kvalitetniji od onoga što bi sugerirao njegov nagradni fond od 398.250 eura. Svejedno, do subote, polufinalnog dana koji je ostao bez hrvatskih predstavnika u pojedinačnoj konkurenciji (posljednji su, u četvrtfinalu, ispali Ivo Karlović (6:7, 6:3, 6:7 protiv Južnjog) i Ivan Dodig (4:6, 5:7 protiv Baghdatisa)), maksimalan broj gledatelja u Ledenoj dvorani bio je nešto manje od dvije tisuće.
Organizator se, osim toga, potrudio da različitim priredbama popularizira turnir i tenis. Organizirani su tako Champions' day (poznati tenisači igrali su s pobjednicima državnih prvenstava u kategoriji do 12 i 14 godina), pa Pleyers' party, Kids' day, dijeljenje autograma, gostovanje djece iz domova...
Ni ulaznice nisu bile preskupe. Kvalifikacijski turnir bio je slobodan, u ponedjeljak i utorak cijene ulaznica bile su samo 20 kuna, u srijedu je bio slobodan ulazak za žene, u četvrtak je ulaznica, istina, stajala 40 kuna, u petak 50, u subotu i nedjelju 70. No, na manje kvalitetnim turnirima u inozemstvu cijene su gotovo iste, ali izražene u eurima. Pa, zbog čega nije bilo više gledatelja u Ledenoj dvorani?
Na to je pitanje teško dati jednoznačan odgovor. Očito je da tenis nije toliko popularan kao što je nekada bio. Nema više karizmatičnog Gorana Ivaniševića, zbog kojega su ljudi hrlili u dvoranu.
– Ozračje u dvorani je bilo dobro, ali bilo bi bolje da je bilo više gledatelja. Ne znam zašto ne dolaze, valjda su ljudi preokupirani egzistencijalnim problemima, pa im nije do zabave, što tenis jest – komentirao je lanjski pobjednik Ivan Dodig.
Istina, bilo je pomalo hladno u Ledenoj dvorani, ali na Šalati je bilo još hladnije, pa su hokejaši Medveščaka ispunili gledalište do posljednjeg mjesta. I recesija je na djelu, ali ona kao da nije zahvatila svaki sport podjednako. Tako malen odaziv gledatelja (iako ne treba zanemariti veliku televizijsku gledanost) zasigurno ne pomaže turniru koji se bori za preživljavanje i tko zna hoće li ga sljedeće godine biti. U to više nije siguran ni agilni direktor Branimir Horvat, kojemu je i samom dosta borbe s vjetrenjačama.
– Pustimo hokej, to je više zabava, a manje sport. Pa o kojoj je kvaliteti tu riječ?! A svi su ostali sportovi u krizi kad je riječ o gledanosti. Ljudi jednostavno imaju manje slobodnog vremena i manje novca i sportašima će jako teško biti privući gledatelje – kaže nam jedan poznati sportski dužnosnik, koji je ispod ove izjave želio ostati anoniman.
Očito će bitka za gledatelje sportašima u sljedećem razdoblju možda biti i važnija od bitke za bodove.
Hokej nije sport!? Dok se naše nazovi teniske zvijezdice ponašaju kao kraljevi svemira, hokejaši iskreno ginu za svaki pak. I to publika osjeti. Svaki sport dolazi gledati upravo onoliko gledatelja koliko sportaši zaslužuju. Umišljene zvijezde nogometa, rukometa gleda sve manje gledatelja. A tenis gotovo nitko. Bagro iz teniskog saveza Hrvatske - marš!