Terase opatijskih kafića s pogledom na pučinu živahne su i glasne, a na njima kave ispijaju uglavnom domaći ljudi. Tu i tamo čuje se neki strani jezik, kao jučer primjerice u kafiću nogometnoga menadžera Predraga Račkog, u kojem se razgovaralo i na grčkome. Na kavu je, naime, svratio kompletan stručni stožer ciparske nogometne reprezentacije, dok su se njihovi nogometaši, licima prekrivenim maskama, prošetali glavnom opatijskom ulicom. Opatijski Lungomare nije ni izbliza prometan kao nekada; šetača uvijek ima, ali nema gužve, može se nesmetano džogirati, socijalna distanca je zajamčena.
Prema informacijama iz gradske Turističke zajednice, u Opatiji trenutačno boravi 320 stranih gostiju. U najvećem se broju radi o gostima iz SAD-a, s Cipra, iz Slovenije, Austrije i Italije. U istom razdoblju u 2020. godini u Opatiji je boravilo 90 stranih gostiju, a u 2019. godini njih 1400. TZO nam je dao informaciju i da će za uskrsne blagdane u Opatiji biti otvoreno 20 od ukupno 32 hotela. Svi otvoreni hoteli nositelji su službene oznake sigurnosti “Safe stay in Croatia”, koja potvrđuje da je Opatija sigurna destinacija u kojoj je zdravlje gostiju i djelatnika na prvom mjestu, poručuju iz TZO-a.
U Opatiji smo susreli bivšega nogometaša Osijeka, Cibalije, Rijeke, Međimurja, 46-godišnjega Baranjca iz Čeminca Igora Tkalčevića. U Opatiji s prekidima živi od 2004. godine, u lokalnom je klubu NK Opatija završio nogometnu karijeru. “Tkalac” je u Opatiji pustio korijenje, a nakon nedavnoga povratka iz Katara, gdje je radio kao pomoćni trener u jednom drugoligašu, ponovno udiše kvarnerski zrak.
– Ja sam ovdje “prišlić”, kako zovu ljude koji nisu odavde, ali udomaćio sam se, supruga mi je Opatijka. Volim Opatiju, naviknut sam na njezinu živost, ali odgovara mi nekako ovaj mir, kada nema gužvi. U večernjim satima grad zaista zamre, više nikoga na ulici ne možete susresti – kaže Tkalčević.
Sjedili smo na kavi nasuprot hotela Milenij, u kojemu su smješteni hrvatski reprezentativci.
Jeste li igrali protiv nekoga od njih?, pitamo Igora.
– Kada sam bio igrač Rijeke, trener Elvis Scoria pripremao nas je za utakmicu s Interom. U analizi njihove momčadi upozorio nas je: “Imaju dva mlada igrača, u obrani Ćorluku, u veznom redu Modrića, njih dvojica odskaču”. Ma tko su oni?, pomislim si u igri i krenem nepromišljeno u jednoj situaciji na Luku Modrića. Zalijepim se za njega, a on me, onako mlad, drzak i lucidan, “okrene na kovanici od jedne kune”. Ja si mislim: “Tkalac, bježi natrag u obranu, ovoga više ne napadaj!” – smije se Tkalčević prisjećajući se svoga prvog susreta sa Zlatnom loptom.