Nadali smo se nešto blažoj pobjedi Grčke protiv Japana, jer se utrkujemo s njom za prvo mjesto u skupini B, ali razvoj događaja nije nas pomilovao. Olimpijski doprvaci su u drugom kolu Svjetskog vaterpolskog prvenstva u Mađarskoj nadjačali igrače iz Zemlje Izlazećeg Sunca čak s 18:7, po četvrtinama (sad nam je i to zanimljivo): 3:1, 4:2, 5:2, 6:2. Mi, dakle, moramo te iste Japance pobijediti s 12 pogodaka razlike, želimo li završiti kao prvi u skupini i tako preskočiti osminu finala i izravno se plasirati u četvrtfinale.
Tucak nije birao riječi
Razgovarali smo o tome s Tomislavom Paškvalinom (60), istinskom legendom našeg vaterpola, koji među ostalim u svojoj trofejnoj vitrini ima dva olimpijska (Los Angeles 1984. i Seul 1988.) i jedno svjetsko zlato (Madrid 1986.). No, razgovor smo počeli onim već viđenim na prvenstvu koje je u tijeku: izvedbama hrvatskih vaterpolista u utakmicama s Grčkom (remi 8:8) i Njemačkom (pobjeda s 13:9).
– Gledao sam naše igrače na europskim kvalifikacijama za Svjetsku ligu u Podgorici (poraz 6:8 od Italije u četvrtfinalu – op. a.), gledam ih i sad i mogu reći da je znatno promijenjena momčad napokon dobila svoju fizionomiju. Iako su prvi put zaigrali zajedno, vidi se u toj njihovoj igri jedan red, jedna kvaliteta. Dobro, bio je taj pad u utakmici s Njemačkom, ali i to je korigirano tako da mogu reći da je igra naše momčadi zasad u redu – kaže Paškvalin, jedini rođeni Zagrepčanin s dva olimpijska zlata (Perica Bukić rođen je u Šibeniku).
U minuti odmora koju je pozvao nakon toga pada izbornik Tucak nije birao riječi, malo je i psovao. Nama odraslima nije to tako strašno, ali utakmice ipak gledaju i djeca. Kako vi gledate na to?
– Nisam se bavio trenerskim poslom, pa nisam bio u sličnim situacijama. No, znam da je ova utakmica nosila visoku razinu napetosti, bila je puna adrenalina, a siguran sam da Tucak nije imao lošu namjeru. Jednostavno je htio probuditi svoje igrače pa je malo vikao i pritom psovao, što nije baš pristojno. No, poznavajući ga, uvjeren sam da će se on korigirati.
I sad nas očekuje taj Japan protiv kojega nam treba pobjeda od 12 pogodaka razlike. Kako pristupiti toj utakmici?
– Pa, uvjeren sam da će naše vodstvo pripremiti momčad da sve učini kako bi se stigla ta prednost koju sada ima Grčka. Mi smo kvalitetniji od Japana, ali hoće li se to pretočiti u tako visoku pobjedu, vidjet ćemo. Znam da postoji stanoviti pritisak oko toga, ali to nam ne treba biti imperativ u smislu: ako ne pobijedimo Japan s 12 pogodaka razlike, sve je izgubljeno, nije.
Da, nije smak svijeta, ali gubitak prvog mjesta komplicira nam situaciju. Ne bi bio problem što ćemo morati igrati i osminu finala, suparnik bi nam vjerojatno bila Gruzija koju možemo dobiti, no potom nas čeka Srbija. Prejak suparnik za četvrtfinale?
– Raspored je takav i ako nam je suđeno da se u četvrtfinalu sučelimo sa Srbijom, onda će tako i biti. Težak suparnik, ali kako oni za nas tako i mi za njih. Ni njima neće odgovarati da u četvrtfinalu idu na Hrvatsku. Ali tako je to u sportu, kako njima tako i nama.
Je li se vama u vašoj bogatoj karijeri dogodila neka slična situacija, da ste morali "ganjati" rezultat i tražiti visoku pobjedu?
– Pa, podsjetilo me to na Univerzijadu u Kobeu 1985. kada smo u sličnoj situaciji pobijedili Gvatemalu čak sa 62:0, to je još uvijek rekordna pobjeda u povijesti muškog vaterpola, a zapravo je bila antipropaganda vaterpola. Beba (Milivoj Bebić – op. a.) se nadavao golova (28, rekorder po broju golova za Jugoslaviju – op. a.). Znam da će naši učiniti sve da nadvise grčku pobjedu, ali ako u tome ne uspiju – nije kraj svijeta. Mi smo se tako u polufinalu SP-a u Madridu 1986. neočekivano sučelili sa SSSR-om, olimpijski pobjednici protiv svjetskih prvaka, pa smo ipak odnijeli pobjedu.
Suspenzija zbog koronavirusa
Kanađanima prijeti suspenzija zbog trojice igrača zaraženih koronavirusom. Nije li to prestrogo? Što ako to ne bude jedinstven slučaj?
– Očito je da su postavljena stanovita pravila, a ja vjerujem da su u Fini dobro odvagali što se time dobiva, a što gubi. Ne mogu komentirati je li to strogo ili nije, ako je to pravilo – treba ga poštovati. Živjeli smo dvije godine pod koronom, sport je pretrpio veliku štetu i moramo ga štititi i sačuvati – zaključio je Paškvalin.