Jedan od najvećih košarkaških trenera svih vremena otišao je u mirovinu s porazom. Nakon što se plasirao na svoj 13. Final Four američke sveučilišne košarke i nakon što je došao u priliku sa svojim Dukeom osvojiti šesti naslov, Mike Krzyzewski (75) izgubio je u New Orleansu polufinale od North Caroline (77:81) i neće ga biti u finalu s Kansasom.
A North Carolina je najljući mogući suparnik koji mu je sada nanio 50. poraz u međusobnih 100 utakmica, ali i u posljednjoj utakmici koju je vodio na domaćem terenu, u osnovnom dijelu sezone.
Vojnik s West Pointa
Nakon niza rekorda kao što su 1202 pobjede u sveučilišnoj košarci, tri olimpijska zlata uz samo jedan poraz u drugom mandatu na čelu selekcije SAD-a (75-1), otišao je (iz dvorane) držeći se za ruku sa suprugom Carol.
S obzirom na to da je u svijetu košarke bio toliko slavljen, o treneru kojeg su zvali "Coach K" (jer im je bilo teško izgovoriti njegovo poljsko prezime) popričali smo s hrvatskim košarkašem koji ga jako dobro poznaje. A naš sugovornik – Antonio Vranković – danas igrač čeških Pardubica, bio je njegov igrač između 2015. i 2019. godine.
U čemu je tajna uspjeha Mikea Krzyzewskog?
– Shvatio sam da je velik dio te formule to kako on regrutira nove igrače, a on uvijek uspije dobiti najtalentiranije i fizički najdominatnije i samo je pitanje tko će od njih preuzeti tu njegovu žeđ za pobjeđivanjem. Osim toga, studirao je na West Pointu gdje su ga naučili kako biti muškarac i discipliniran čovjek i to je nešto što je on prenosio na igrače. Osim košarke, učio nas je i o životu.
Kako se odnosio prema svojim igračima? Vojnički ili ipak ljudski toplije?
– On je bio normalan, "cool". Nakon poraza uvijek je branio igrače, a znao nas je i voditi kući na roštilj. Nastojao nam je biti blizak, no opet je postojala distanca jer smo bili svjesni da je od nas stariji i mudriji.
Poznato je da je "Coach K" bio veliki zagovornik videoanalize utakmica pa postoji podatak da je više od 8000 sati svog života, a to je skoro godina dana, proveo gledajući prethodno odigrane svoje utakmice ili pak one sljedećeg suparnika.
– Sjećam se da bi on s pomoćnicima, ma u koje god doba se vratili s gostovanja, analizirao utakmicu, recimo od ponoći do četiri ujutro. On je bio opsjednut košarkom i zato je i trajao tako dugo. Ne znam ima li problema sa zdravljem, ali znam da ima umjetni kuk i umjetno koljeno. Zahtjevan je to posao, puno je tu putovanja pa je bilo i vrijeme da se posveti sebi.
Nevjerojatnim se čini podatak da su ljuti rivali Duke i North Carolina međusobno igrali 257 puta, ali nikad na Final Fouru, a riječ je o ogromnom rivalstvu.
– To je ponajveće rivalstvo u Americi i kao da je netko pisao scenarij da tako veliki trener izgubi posljednju utakmicu baš protiv najvećeg rivala. A riječ je o fakultetima udaljenim međusobno 13 kilometara, desetak minuta vožnje. Kada si student Dukea, a naš je faks u Durhamu, onda ne izlaziš van u Chapell Hill ili obratno. Ne bi te tamo nitko napao, ali bi te dobro izvrijeđali.
U čemu je tolika draž NCAA košarke koja ima puno strastvenije navijače nego što su oni u NBA dvoranama?
– U SAD-u su ljudi jako vezani za faks koji su pohađali i to se prenosi s koljena na koljeno. Sjećam se utakmice u New Yorku, Madison Square Garden bio je pun navijača Dukea. A to su ljudi koji su 40 minuta na nogama, koji ne prestaju navijati, a većina koledža ima i svoj orkestar, svoje plesačice, pa je svaka utakmica doživljaj.
Treneri donose zaradu
Za sportaše je važno da imaju besplatno školovanje, što je velika stvar na privatnim sveučilištima kao što je Duke na kojem školska godina stoji 78.000 USD. A u tome se i pronalazi opravdanje zašto sportaši nemaju pravo na plaću, a sve donedavno nisu smjeli imati ni privatnog sponzora. A s druge strane, vodeći NCAA treneri imaju milijunske ugovore.
– To je dosta osjetljivo pitanje. S jedne se strane smatralo da sportašu i ne treba ništa više od školarine jer na koledžu nikad neće biti gladan i žedan, a i steći će diplomu s kojom može imati vrlo dobar posao ili će zarađivati milijune u NBA ligi. S druge strane, treneri su ti koji regrutiraju supertalentirane sportaše koji fakultetu donose zaradu – kazao je Antonio koji je na Dukeu diplomirao društvenu psihologiju.