Iz Portugala vratile su se Ratnice, kako su same sebe prozvale hrvatske kadetkinje koje su na Eurobasketu košarkašica do 16 godina osvojile brončanu medalju. Značilo je to znatan prebačaj isprva postavljenog cilja, a on je bio ostati u A-diviziji, o čemu je govorila izbornica brončane vrste Tatjana Jacović:
- Ova priča počela je u studenome 2021. kada smo u Svetom Martinu okupili 24 igračice i hvala HKS-u što nam je to omogućio, kao i sva okupljanja za vrijeme praznika. Zato smo i mogli napraviti dobru selekciju u kojoj smo imali igračice različite minutaže, ali su nam i prva i 12. igračica bile jednako važne. Plesali smo po rubu u svim utakmicama, no svladavali smo stubu po stubu i na kraju osvojili medalju. Osim toga, velika je rijetkost da u najboljoj petorci prvenstva budu dvije igračice iz treće reprezentacije, kao što je bio slučaj s Hrvatskom.
Dvije u petorci EP-a
I doista, u najbolju petorku izabrane su Petra Božan i Lena Bilić koja je u utakmici za broncu zablistala poput svoje slavne majke Danire, svojedobno najbolje košarkašice Europe. Lena je postigla 22 koša i devet puta bila uspješna u skoku pa mama Danira Bilić nije mogla sakriti ponos. A ona je u odboru za doček bila kao predsjednica Stručnog savjeta za žensku košarku HKS-a.
- Sve tri naše kćeri su košarkašice i svima se jako ponosimo. Najstarija Lucija igrala je za reprezentaciju, ali je 95 posto vremena provodila na klupi. Tonia je igrala za Hrvatsku u svim dobnim skupinama, sve do U-20, a nešto malo i sa seniorkama, kada se ne bi odazvale one najjače. Igrala je solidno, bila je prva zamjena, nekad i u petorci. Nama je u obitelji bio cilj da nam sve kćeri budu u sportu do 18. godine, jer su nemjerljive vrijednosti koje sport donosi. A on je odgojno sjajna pomoć roditeljima.
S obzirom na to da je Lenin, Lucijin i Tonijin otac bivši rukometni reprezentativac Zvonimir Bilić, nametnulo se pitanje je li neka od njih mogla završiti u rukometu?
- Nisu one u košarci zbog mene. Najstarija je trenirala odbojku i potom se sama prebacila u košarku, a mlađe slušaju i gledaju najstariju, a ne nas roditelje.
Je li Bilićkama veliko ime njihove majke (djevojački Nakić) bilo teret ili prednost?
- Ni jedno ni drugo, vjerojatno zato što ženska košarka u Hrvatskoj nije u fokusu javnosti. Osim toga, doma smo ih naučili da rade svoje, da žive svoj život i da se ne trebaju opterećivati drugima.
Premda, kao brižna majka, nije mogla s Lenom razgovarati koliko bi htjela, Danira je prihvatila ograničenja koja je postavila izbornica:
- Izbornica i njezini suradnici uveli su pravilo da se telefon ima samo pola sata dnevno, kako bi bile usredotočene na treninge. U moje vrijeme nas bi izolirali na tri dana u karanteni, no razvojem tehnologije danas je besmisleno raditi karantene da biste sportaše izolirali. Danas ih izolirate oduzimanjem mobitela i tableta, to rade u svim reprezentacijama.
Bila je to novost i za Lenu i njezine kolegice, zahvaljujući kojoj su shvatile i draži druženja i izravnog komuniciranja.
- Ta zabrana nam je na neki način bila zabavna jer smo se zvale s hotelskog telefona, iz sobe u sobu.
Sudeći prema onome što nam je kazala mama Danira, a ona kaže da nije bila tako dobra u Leninim godinama, čini nam se da je pred najmlađom Bilićkom lijepa perspektiva. Uostalom, kompetitivnog duha joj ne nedostaje što se vidi i iz borbenosti u školskim klupama.
- Osnovnu školu završila sam s prosjekom 5,0, no kako sam kao srednjoškolka, zbog sportskih obveza, počela više putovati, došlo je i do više izostanaka. Znala sam da neću moći toliko toga stići, no htjela sam proći s pet. Nije to trebala biti čista petica, pa sam imala prosjek 4,56. Idem u dvojezični razred i cilj mi je što bolje naučiti engleski i studirati u inozemstvu, kao dvije moje starije sestre. A obje su studirale u Americi, Lucija je faks završila, a pred Tonijom je posljednja godina - kazala nam je Lena sretna što se našla u tako zdravom sportskom okruženju i u prilici da igra za Hrvatsku.
Navijačke i ljubavna
A ona i suigračice, predvođene kapetanicom Hanom Budimir, u svaku su utakmicu ulazile pjevajući hrvatske navijačke pjesme.
- Imale smo i jednu ljubavnu, "Jutro donosi kraj" od Vesne Pisarović.
Ako je vjerovati trenerima koji su bili uz njih, a bio je ondje i seniorski izbornik Stipe Bralić, za ove klinke to je novo karijerno jutro koje nikako ne donosi kraj. Štoviše, otvara velike mogućnosti za sve, kao što je ustvrdila i Danira Bilić:
- Ako vas je ova bronca dovoljno motivirala da nastavite raditi, ni jedna od vas ne treba biti zabrinuta za svoju sportsku karijeru.
A osim Božan, Budimir i Bilić, riječ je i o Tonki Jakšić, Elli Majstorović, Josipi Milković, Gini Pirjak, Viktoriji Robić, Andreji Stanković, Jeleni Brkičić, Zari Valčić i Hani Arnautović.
>> VIDEO: U prometnoj nesreći smrtno stradao otac Marka Livaje