Bilo je to 29. studenog 2000. Osijek je već bio jesenski prvak sa sedam bodova prednosti i utakmicom manje ispred Dinama koji je gostovao u Gradskom vrtu.
Bila je to utakmica “na nož”, sudac Bebek podijelio je čak 11 žutih, a isključio je trojicu igrača. “Nogometni rat” završio je bez pobjednika.
>> Pogledajte video: Navijači čekaju u redu kako bi kupili ulaznice za utakmicu Dinamo - Spartak
Nenad Bjelica zabio je u 56. minuti za konačnih 1:1 (Dinamo je poveo autogolom Neretljaka), a onda u 67. zbog crvenog kartona zaključio utakmicu.
Blizu Liverpoola i Barcelone
Bila je to jedna od posljednjih utakmica jedne od najvećih generacija Osijeka pred svojim navijačima, ali i posljednja utakmica Nenada Bjelice u Gradskom vrtu.
Ni tjedan dana poslije dogodio se jedan od najtragičnijih poraza u klupskoj povijesti, u Pragu od Slavije u 3. kolu tadašnjeg Uefina kupa.
Nakon utakmice u kojoj je manje od pet minuta dijelilo bijelo-plave od europskog proljeća i mogućeg dvoboja s Barcelonom ili Liverpoolom, ta se momčad raspala.
Najbolji nogometaš Hrvatske 2000. u izboru Večernjeg lista Nenad Bjelica prodan je te zime u Kaiserslautern za milijun eura, a šampionski snovi su se rasplinuli.
Gotovo u dan 18 godina nakon što je protiv Dinama odigrao posljednju utakmicu u Osijeku, Nenad Bjelica vraća se u Gradski vrt, ali prvi put u “krivom dresu”. Kao trener Dinama.
Dio Osijekovih navijača proljetos nije dobro primio odluku jednog od najobožavanijih nogometaša u klupskoj povijesti, koji je na tribini uživao kultni status, da preuzme Dinamo.
Na zidu na početku Wilsonove ulice koja vodi prema Gradskom vrtu stoji mural na kojem su oslikane najveće legende Osijeka – Pave Majera, Ivana Lukačevića, Ivice Grnje, Bakira Beširevića i, do svibnja ove godine, Nenada Bjelice.
Još iste večeri nakon što je ustoličen kao trener na Maksimiru lik posljednjeg (ili prvog u nizu ovisno o perspektivi) je precrtan, jutro poslije njegov lik je i prekrečen, ostao je samo okvir u kojem se nalazio.
– Oni koji su prekrižili lik Bjelice ne shvaćaju što je život profesionalca. Bio je bez posla nakon otkaza u poljskom Lechu, Osijek ga nije zvao, dobio je poziv iz Dinama i naravno da ga nije mogao odbiti – kaže Ivica Grnja koji ne očekuje kako će se tribine Gradskog vrta okrenuti protiv nekadašnjeg ljubimca.
Dvije Osijekove nogometne legende nisu donedavno dijelile samo mural. Ivica Grnja vodio je Bjelicu još u juniorima, u sezoni 1990./1991. prve seniorske minute Bjelica je odigrao baš kod Grnje koji ga je povukao u prvu momčad zajedno s talentiranom generacijom s Alenom Petrovićem i Miroslavom Bičanićem koja je 1988. osvojila omladinski kup Jugoslavije.
>> Pogledajte video: Gužva ispred blagajni kod Dinamovog stadiona
I u nedjelju će, neizravno, biti povezani. Jer na klupi Osijeka sjedit će Grnjin sin Ronald, jedan od pomoćnika Zorana Zekića.
Kapa dolje, Nenade
– Bjelica je jedan od onih nogometaša koji su kod mene prošli staž od juniora do seniora. Dao sam mu i kapetansku traku jer se nametnuo kao vođa. Ratne 1991., dok smo igrali turnir Slobodna Hrvatska, imao je ponudu Albacetea i mogao je poput mnogih otići van, ali nije htio napraviti ništa mimo kluba – prisjetio se Grnja koji je svjedočio i Bjeličinu polaganju za trenersku licencu.
– Završni trenerski ispit u Umagu je odradio s juniorskom reprezentacijom koju sam tada vodio. Kada sam vidio njegovo vođenje treninga, rekao sam mu: “Nenade, oduševio si me!”.
I nastavljao je Bjelica oduševljavati Grnju.
– Za ovo što Nenad danas radi s Dinamom moram mu reći: “Kapa dolje!”
U Maksimiru će ući u legendu, ali “kod kuće” će Bjelica doživjeti i koji zvižduk s tribina koje su mu nekoć klicale. – Ne vjerujem kako će biti većih ispada, nije to zaslužio. Posao je posao. Njemu se šansa pružila, a on ju je iskoristio – smiruje Grnja strasti.
Osjecani mogu i moraju biti samo ponosni na svoga Bjelicu, jer je izuzetno vrijedan, posten,radan i vjerujem da ce uspjeti sa Dinamom docekati evropsko proljece, na koje Dinamo ceka vec decenijama.Zar nije sve to dovoljno za ponos?