U jednom danu dvije važne utakmice u dva različita dijela Hrvatske – tako je izgledala srijeda. Sve je bilo u znaku Hrvatskog nogometnog kupa, a finale je prvo izborila Rijeka, i to u srcu Zagreba, u Kranjčevićevoj protiv Lokomotive. Susret je riješio Ivan Smolčić pogotkom u 70. minuti. Na Poljudu je kasnije bio isti rezultat, samo tamo je u srcu Splita slavio Dinamo s 1:0, a autor jedinog gola bio je Sandro Kulenović.
Odrastao uz Rijeku
Za Rabuzinovo sunce tako ćemo gledati sraz Rijeke i Dinama, i to u dvije utakmice. Finale će početi prvim susretom 15. svibnja, a trofej će se slaviti 30. svibnja nakon druge utakmice finala.
Ove sezone borba je takva i u prvenstvu, Rijeka je prva, Dinamo drugi i obje momčadi grepst će i noktima ako treba ne bi li proslavile koju titulu. Za Dinamo će ovo biti 24. finale Kupa, a dosad ih je osvojio rekordnih 16. S druge strane, Rijeka je u svom devetom finalu, a slavila je u njih šest. Posljednji pobjednik bio je Hajduk, ali za njega je priča gotova.
Momčad s Kvarnera ove je sezone u najboljoj poziciji. Riječani igraju uvjerljivo najljepši nogomet u ligi, igrački je kadar stabilan, imena na papiru sjajna su kao i statistika, a trener Željko Sopić sve dobro balansira. I dok se tu nakon pobjeda uobičajeno uvijek govori o reprezentativcima kao što su Nediljko Labrović, Marco Pašalić, Marko Pjaca ili pak o top asistentu Toniju Fruku, ovog puta junak Rijeke bio je Ivan Smolčić (23).
Igrač je to koji je pravo riječko dijete. Rođen je u Gospiću, i to tri minute nakon svog brata blizanca Hrvoja Smolčića, nekadašnjeg kapetana Rijeke, a danas prvotimca Eintrachta iz Frankfurta.
Ivan je nogomet počeo igrati u rodnom gradu, ali još kao osnovnoškolac, s 14 godina, došao je u redove Rijekine mlade vrste. Sjajno se tamo razvijao, prošao je sve uzraste, u klubu je već 10 godina i igra sezonu iz snova u kojoj je za sada upisao 2527 minuta na travnjaku u svim natjecanjima iliti odigrao je 28 utakmica. Ovaj gol u Kupu drugi mu je ove sezone, zabio je prije jedino u europskim kvalifikacijama Lilleu.
– Pogodak Lilleu pamtit ću cijeli život, ali sada bi trebalo i u prvenstvu zatresti mrežu – rekao je u jednom intervjuu. No za gol u prvenstvu još ima vremena. Do kraja ligaškog dijela još je osam kola...
Ivan je po vokaciji stoper, igra desnog beka, a ono što je svima zapelo za oko jest kako izbacuje loptu iz auta. Njegov šut rukama gotovo je rukometni, s aut linije loptu izbaci praktički na centar ispred gola. Pojavile su se tu teorije o njegovim ubačajima, da su rezultat toga što voli pecanje. Naime, on i brat Hrvoje ljubav prema ribolovu naslijedili su od oca pa su od djetinjstva strastveni ribiči. Izgleda da je zabacivanje štapova dobro istreniralo njegove ruke pa sad to prakticira i u nogometu.
Snažno je loptu iz auta zabacivao i u Kupu protiv Lokomotive, ali u tom susretu njemu je za gol iz kornera dobacio Pašalić, a Ivan je bio taj koji je loptu dočekao pred vratima i zabio za veliko slavlje Rijeke.
– Drago mi je što sam uspio pomoći momčadi, što smo prošli u finale i sretan sam što sam uspio napokon postići pogodak. Lokomotiva igra odličan nogomet, mladi su i brzi, uz to igralo se na teškom terenu – rekao je nakon susreta.
Inače, svoj debitantski nastup za kvarnersku momčad upisao je pod vodstvom Igora Bišćana u 7:0 pobjedi protiv Inter Zaprešića, kada je u igru ušao umjesto Roberta Murića, na terenu je bio osam minuta i upisao je svoju prvu asistenciju u HNL-u. Bilo je to 2019. godine.
Želi dvostruku krunu
Polako se Ivan probijao do vrha, neko je vrijeme proveo u Orijentu i na posudbi u Hrvatskom dragovoljcu, ali svi putevi, izgleda, vode u Rijeku. Nisu pogriješili ni on ni klub.
Njegov brat Hrvoje bio je kapetan Rijeke, s momčadi je osvojio i dva Kupa, a Ivan ove sezone ima priliku za dvostruku krunu.
Ugovor s klubom produljio je do 2026. godine, evidentno je da tamo uživa i nogometno sazrijeva. Činjenica je i da je zacementirao svoju poziciju u prvih 11, Sopićevo povjerenje ima, zaradio ga je.
Halo autorčič, nije ti centar ispred gola, centar je na sredini igrališta.