Lihvarski odnos, a Mamić nije smio biti i menadžer

Sutkinja Općinskog suda u Zagrebu Jesenka Jurić Šojat presudila je – Eduardo da Silva dobio je spor protiv Zdravka i Marija Mamića. Utvrdila je da su svi ugovori – o ulaganju, posredovanju i zastupanju, o međusobnim pravima i obvezama te aneks ugovora između Mamićevih i Eduarda – ništavni.

Sutkinja je i izvan snage stavila javnobilježničku ispravu po kojoj napravljena ovrha na Eduardovoj imovini zato što nije ispunjavao ugovore prema Zdravku i Mariju Mamiću.

Kao da nisu ni potpisani

To ju sukus jučerašnje presude na izricanju koje nije bio nitko na strani tuženih, ni Mamići ni njihov odvjetnik Krešimir Ćurković. Odvjetnikova zamjenica najavila je da će presudu naknadno podići. Eduarda je zastupao njegov odvjetnik Ivica Crnić.

– Naravno da će jedna strana biti nezadovoljna, kako god završilo – kazao je pred sudnicom prije nego je sutkinja počela s uobičajenim: “Uime Republike Hrvatske”... Na Crnićevu licu pojavio se smiješak kada je čuo presudu, a i nakon što je sve jako brzo završilo nije krio zadovoljstvo:

– Bit će i Eduardo sretan, sad ću ga odmah nazvati! Presuda je potvrdila tezu da se ne smiju zaključivati ugovori izvan sportskog prava kojim se sportaši stavljaju u trajnu ovisnost prema određenim menadžerima, da se ne smiju ugovarati lihvarske naknade. Kad je riječ o sportašima, prije svega se treba primijeniti sportsko pravo koje štiti sportaše od raznih pokrovitelja i menadžera, a ne propise općeg prava – kazao je Ivica Crnić.

Sud je ustvrdio da ugovori Mamića i Eduarda nisu u skladu s propisima Fife i HNS-a. Iako je riječ o građanskim ugovorima, oni s nogometašima trebaju biti usklađeni s propisima nogometnih organizacija. Potom, kaže se među ostalim u obrazloženju, Mamić je bio klupski djelatnik i nije smio biti menadžer. I ugovorene su naknade lihvarske. Jer, Eduardo je po ugovorima menadžerima davao 50% svih prihoda, pa 25, na kraju je trebao davati 20%.

Otkako je otišao u Arsenal, više nije želio plaćati naknadu koju je potpisao u javnobilježničkom uredu u spomenutim ugovorima. A iskazu javne bilježnice Milke Čergar sud nije povjerovao kad je rekla da se ne sjeća detalja potpisivanja ugovora te je u jednom dijelu njen iskaz ocijenio nevjerodostojnim.

Kako bilo, ugovori su ništavni, dakle kao da nikad i nisu bili potpisani.

Valja naglasiti da je ova presuda prvostupanjska, da nije pravomoćna jer Mamići imaju pravo žalbe.

– Kad bi presuda postala pravomoćna, Eduardo ne bi imao nikakvih obveza prema Zdravku i Mariju i obustavio bi se ovršni postupak. No treba čekati pravomoćnost. Ali važna je ovo presuda u cijelom pravnom sustavu. Sud štiti određene vrijednosti i sportaše od određenih ugovora kojima su iskorištavani. I to je možda poziv i drugima da se pobune protiv nepovoljnih uvjeta. Zato je ova presuda poruka svima da se mora, prije svega, poštovati sportsko pravo – kazao je Crnić.

Eduardo je za proviziju, dok je bio u Dinamu, u pet godina Mamiću dao 124.000 eura, a od početka 2008. nije mu dao ništa. Ne treba sumnjati – ovo nije kraj priče, Mamići će se sigurno žaliti. I bit će to dosta dug put. Čak je i sutkinja neslužbeno rekla da će na kraju sve doći do Vrhovnog suda jer je riječ o mnogo novca.

Neka vrati moje

Naime, Eduardu je blokirana imovina vrijedna od oko 5,5 milijuna kuna. No s vremenom su se skupile i kamate pa se Potraživanje Mamićevih popelo na oko osam milijuna kuna. No Zdravko Mamić jednom je rekao da više ne traži nikakvu proviziju, već samo povrat onoga što je dao Eduardu. I na sudu je bilo govora o tome, o iznosima od 50.000 dolara, pa 100.000 eura, spominjala se i kupnja kuće majci u Brazilu za 300.000 eura, stan u Zagrebu, dva automobila.... To je ono što Mamić tvrdi da je dao Eduardu.

>> Ništavni ugovori s Eduardom: Lihvarski odnos, a Mamić nije smio biti i menadžer