Predavanje Line Červara, osvajača šest medalja s hrvatskom reprezentacijom i najtrofejnijeg hrvatskog izbornika, bio je šlag na tortu seminara trenera u Umagu. Červar je govorio o piramidi uspjeha, ali i o nekim drugim temama.
– Moramo nešto hitno napraviti jer nam je rukomet nestao u Osijeku, Splitu, Rijeci, Puli, Karlovcu, Kutini, Metkoviću, Osijeku... Nije dobro da se sva kvaliteta okuplja u samo jednom klubu. Odnos medija prema rukometu je katastrofalan. Pa nedopustivo je da kvalifikacije za Olimpijske igre prenosi DOMA TV, a u isto vrijeme HRT prenosi košarku iz Sinja. Zašto još nemamo rukometni dom na Sveticama? Zato što nas je netko gadno prevario. Svi su govorili da su dvorane sagrađene za Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj rukometne. Ne, nisu, napravljene su za košarku i to su gradske dvorane koje nemaju veze s rukometom – istaknuo je Lino.
Prva stuba prema piramidi uspjeha za Linu je vizija.
– Između kruga sadašnjosti i kruga budućnosti je veliki razmak. Mnogi treneri se izgube na tom putu. Moja je vizija uvijek pobjeđivati, uvijek biti na vrhu. Kad sam kao trener početnik vodio momčad Novigrada, htio sam u tadašnju Prvu jugoslavensku ligu. Govorili su mi da sam lud. Pitali su se ljudi kako to da su tribine na našim utkamicama bile dupkom pune. Odgovor je bio jednostavan, u to vrijeme radio sam kao profesor u školi i rekao sam svim učenicima da biraju – ili će dobiti jedinicu iz hrvatskog ili će doći na utakmicu i zaraditi najmanje dvojku. Ali ne sami, morali su dovesti i tate, mame, djedove, bake... – istaknuo je.
Kasnije je s umaškim Istraturistom uspio ući u Prvu jugoslavensku ligu.
– Svakih nekoliko dana odlazio bih do direktora Istraturista, tada moćne tvrtke, i žicao novac. Kada me konačno pitao što hoću i koliko to košta, rekao sam mu da želim da uđemo u Prvu ligu i da mi za taj pothvat treba 700.000 tadašnjih njemačkih maraka. Uhvatio se za glavu. Pa za taj novac moram pitati radničko vijeće, zbog radnika. Neće to ići. Ipak, kasnije je išlo i mi smo igrali u Prvoj ligi – sjeća se Červar svojih trenerskih početaka.
O obrani 5-1 kojom je Hrvatska 2004. godine osvojila olimpijsko zlato rekao je:
– To je obrana koju sam ja izmislio. Ne u birtiji, ne uz gemište. Već 1996. godine u svom uredu u Italiji. I Italija je s tom obranom prvi put u povijeti otišla na svjetsko prvenstvo, u Japan 1997. godine. Osvojio bih i mediteransko zlato u Bariju 1997. godine da nas suci nisu pokrali u utakmici protiv Hrvatske. Danas tu obranu igra PPD Zagreb, ali i hrvatska reprezentacija. Zbog te obrane bio sam nagrađen s 360 milijuna lira.
Kaže da bi se trebala uvesti nagrada “Hall of Fame” za momčadi.
– Tu nagradu za momčad 20. stoljeća dobila bi hokejska reprezentacija SAD-a koja je u finalu Olimpijskih igara 1980. pobijedila Ruse, a igrali su studenti. A za 21. stoljeće hrvatska rukometna reprezentacija. Za samo 18 mjeseci od posljednje momčadi na EP-u osvojili smo svjetsko i olimpijsko zlato. Ima li nešto jače od toga? – rekao je Lino.
Otkrio je kako je 20 godina radio u rukometu bez plaće.
– Morao sam krasti od žene koja je bila frizerka i taj novac davati klubu – rekao je.
Lino je Legenda, puno je dao HRVATKOM rukometu, Veliko Hvala.Pozdrav iz Madjarske