U povijesti hrvatskog sporta nemoguće je naći trenera s takvim kontinuitetom osvajanja medalja na velikim natjecanjima.
Ratko Rudić je kao izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije osvojio sva tri velika natjecanja (Europsko, Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre), a Lino Červar (69) je uz olimpijsko i svjetsko zlato čak deset puta ulazio kao hrvatski izbornik u završni vikend borbi za medalju.
>> Pogledajte Červarov govor na Trgu
Doseg koji će teško tako skoro netko nadmašiti. Dapače, nakon Francuza Claudea Oneste i Šveđanina Bengta Johanssona, Červar je po broju polufinala na velikim natjecanjima treći izbornik po uspješnosti u povijesti.
I zajedno sa spomenutima te Dancem Ulrikom Wilbekom čini veliku četvorku svjetske rukometne struke.
Senzacija svih senzacija 2003.
Červar je bio trener RK Zagreba na prijelazu stoljeća, u vremenu kad se najtrofejniji hrvatski klub prvi put našao u ozbiljnijim financijskim teškoćama. Uspio je Lino obraniti naslov prvaka države i ubrzo se vratio u Italiju gdje je proveo dobar dio trenerske karijere, između ostalog i kao izbornik talijanske reprezentacije.
Nemalo je ipak iznenađenje bilo kad su čelnici Hrvatskog rukometnog saveza odlučili nakon lošeg rezultata na Europskom prvenstvu 2002. i otkaza Josipu Milkoviću reprezentaciju povjeriti široj javnosti relativno nepoznatom stručnjaku.
U paru s Irfanom Smajlagićem kao trenerom, Červar je kao izbornik nakon startnog poraza od Argentine u prvom kolu Svjetskog prvenstva u Portugalu 2003. krenuo nizati pobjede rušeći sve u tom trenutku najjače reprezentacije svijeta zaključno s Njemačkom koja je pala u finalu za prvo hrvatsko svjetsko zlato! Bila je to nepojmljiva senzacija nakon posljednjeg mjesta na EP-u u Švedskoj godinu prije.
>> Pogledajte galeriju: ove fografije naših rukometaša se pamte
Godinu dana nakon te senzacije Hrvatska je pod Červarovim vodstvom potvrdila da je u tom trenutku najbolja rukometna reprezentacija svijeta osvojivši olimpijski turnir bez izgubljene utakmice, a opet je u finalu pala Njemačka, koja je sedam mjeseci prije u Sloveniji postala europski prvak.
Iako oslabljena izostankom prvog kružnog napadača Renata Sulića koji je početkom 2004. teže stradao u prometu, Hrvatska je promarširala Atenom i drugi put postala olimpijski rukometni pobjednik. Bilo je to drugo i posljednje Červarovo zlato, ali i godine koje su uslijedile, a vodio je Hrvatsku do veljače 2010., bile su također vrlo uspješne.
Od 2005. do 2010. Hrvatska je igrala u četiri velika finala i osvojila četiri srebra (SP 2005. i 2009., EP 2008. i 2010.) , a od sedam velikih natjecanja samo se jednom nije domogla polufinala – na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj kad je igrala možda i najbolje u Červarovo vrijeme.
No, kobna je bila četvrtfinalna utakmica s Francuskom, reprezentacijom koja je tih godina započinjala veliku priču sa sjajnom generacijom i u sljedećih deset godina postala najtrofejnija u povijesti rukometa.
>> Pogledajte galeriju s dočeka srebrnih rukometaša u zračnoj luci Franjo Tuđman
Vođa velike hrvatske momčadi, jedne od najvećih u povijesti rukometa, bio je nenadmašni maestro, srednji vanjski igrač Ivano Balić, dvaput proglašen najboljim rukometašem svijeta, a prvu sedmorku iz prvih, najslavnijih godina znale su i ptice na grani: Šola na vratima, krila Kaleb i Džomba, kružni napadač Vori, te vanjska linija Lacković, Balić i Metličić. Kasnije su dolazili Duvnjak, Kopljar, Čupić, Štrlek, Alilović...
Završio učiteljsku akademiju
Posljednje Červarovo natjecanje u prvom mandatu bilo je Europsko prvenstvo u Austriji na kojem nam je također Francuska u finalu raspršila snove o novom zlatu, nakon čega se trofejni izbornik povukao posvetivši se novom poslu u Makedoniji, u ulozi trenera Metalurga.
Červar je ondje pokrenuo veliku rukometnu euforiju pretvorivši praktički nepoznati skopski klub u sudionika Lige prvaka, a otkrivajući pritom i nove igrače, kako makedonske tako i hrvatske, pa je, primjerice, iz Karlovca doveo potpuno nepoznatog Ogulinca Luku Cindrića čija je karijera nakon toga krenula strelovito prema gore.
Červar je rođen u Delićima kod Vrsara 1950. godine. Živio je u Umagu, a kad je imao samo 12 godina, umrla mu je majka. Završio je Učiteljsku akademiju u Puli, a 1975. godine oženio se za svoju suprugu Klaudiju s kojom je i danas u braku. Imaju kćeri Ranku i Anu.
Trenerskim poslom počeo se baviti još 1974. kao trener Istraturista iz Umaga, a tu je momčad uveo iz pete u Prvu jugoslavensku ligu, tada jednu od najboljih u Europi. Bio je u prvom stožeru hrvatske rukometne reprezentacije, a 1991. godine dobio je posao u Klagenfurtu, no ubrzo se otisnuo u Italiju te je ostavio dubok trag tako što je prvi put u povijesti reprezentaciju te zemlje vodio na velikom natjecanju.
>> Pogledajte galeriju s dočeka rukometaša na Trgu
Hvala Lino! Za sve jedno veliko hvala! Jako dobro se sjećam novinarskog pljuvanja po čovjeku Lini Červaru samo zbog toga što je bio član HDZ-a! Neki ljudi jednostavno imaju slabo, loše ili nikakvo pamćenje - a neki pucaju od neizmjernog licemjerja.