Dio nogometaša Dinama družio se s navijačima, pogotovu s klincima u jednom zagrebačkom trgovačkom centru. Okupirali su klinci plave zvijezde koje su strpljivo potpisivale svoje fotografije, dječje majice, a Dominiku Livakoviću jedan je dječak donio i svoje kopačke na potpis. Plave u subotu (15 sati) čeka dvoboj sa Splitom, još jedan u nizu susreta koje moraju dobiti da bi dostigli šest bodova prednosti Rijeke.
Hajduk igra za sebe
– Može se to dostići, možda već ovog vikenda možemo smanjiti zaostatak, dobiti svoju utakmicu, a Rijeka igra u Splitu protiv Hajduka, bez dva jako važna igrača (Ristovski i Vešović, nap.a.). Mi ćemo vjerovati do kraja – kaže vratar Dinama Dominik Livaković.
Ima prijatelja u Hajduku, oni bi u subotu protiv Rijeke mogli pomoći Dominiku i Dinamu.
– Nisam se čuo s njima, ali neće oni igrati za nas, pa i njima trebaju bodovi u toj borbi za treće mjesto. Izgubili su od Osijeka i nije ni njima lako. Mislim da mogu dobiti Rijeku, ili barem ne izgubiti jer i Rijeka je u posljednjim utakmicama primala golove, što im se ranije nije baš događalo.
Izbornik Ante Čačić slaže popis igrača koje će pozvati za kvalifikacijski sraz s Ukrajinom, navodno bi na tom popisu trebao biti i Dominik Livaković, nakon što je odlično branio i na Kinu kupu. Očito je ova jesen prava rapsodija za mladog vratara Dinama.
– Stvarno jest, pogotovo jer sam na početku sezone slomio prst na ruci, a znate koliko je to nezgodno za golmana. A onda se sve okrenulo, da sam si sam slagao priču o ovoj svojoj sezoni, ne bih je tako lijepo uspio složiti. Poziv ne bih komentirao dok ne budem službeno pozvan.
Bit ćete zajedno sa svojim prijateljem Subašićem, obojica ste iz zadarske nogometne škole.
– Bili smo već jednom zajedno na Euru, veselim se što ćemo opet biti skupa.
Znamo da vam je često pomagao savjetima, da puno razgovarate. Jeste li sad vi njega tješili nakon što je u Ligi prvaka primio pet golova (5:3), za neke je bio i krivac.
– Čuli se jesmo i nakon tog poraza, ali nismo o tome previše, Monaco igra odlično, zabija puno golova i vjerujem da će proći preko Manchester Cityja.
Subašiću su 32 godine, iskusan je vratar, što vam kao mladom golmanu savjetuje?
– Puno me puta savjetovao o raznim stvarima, kad mi je bilo teško, govorio mi je da budem strpljiv, da samo radim i da će prilika doći. I došla je. Znao mi je ukazivati ne neke greške, ali više razgovaramo prijateljski, dosta pričamo o psihi.
Možda vas preporuči Monacu za nasljednika.
– O, polako, ima vremena, to su u ovom trenutku malo preveliki planovi – skroman je Livaković.
Šaljem plave dresove u Zadar
Nakon godina među vratnicama Zagreba u Dinamu je sigurno drukčije braniti, u Kranjčevićevoj je za golmana bilo mnogo posla.
– Ovo je potpuno drukčije, tamo sam na nekim utakmicama bio kao na treningu koliko su mi pucali i koliko sam posla imao, ovdje je priča obrnuta, malo je posla, ali zato moraš puno raditi na koncentraciji, da u toj jednoj ili dvije situacije na utakmici reagiraš kako treba. I radim na tome, puno razgovaram s trenerom vratara u Dinamu.
Koliko je u vašem Zadru porasla prodaja plavih dresova otkad ste vi u Maksimiru?
– Nije da ih baš nose po zadarskim ulicama, ali ima ih dosta, stalno me traže da im pošaljem dresove, ne samo svoje već i drugih igrača Dinama. No zasad ih se ipak ne nosi po vani, ali nadam se da će se to promijeniti. Moji prijatelji navijaju za mene i Dinamo, ali u Zadru je uvijek bilo dinamovaca, možda ne kao u Šibeniku, ali bilo ih je dosta – zaključio je Dominik Livaković i nastavio se družiti s djecom.