PODRAVKA SE BUDI

Ljudi iz tvrtke donijeli su Ligu prvaka

Foto: Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL
Ljudi iz tvrtke donijeli su Ligu prvaka
17.09.2018.
u 07:00
Nekako se nameće pitanje da li je Podravka na putu one slavne generacije koja je 1996. osvojila Kup prvakinja.
Pogledaj originalni članak

Miranda Tatari Šimunović godinama je bila stožerna igračica Podravka Vegete. Kapetanica. I stalna članica hrvatske reprezentacije. Nakon teške ozljede koljena u prosincu 2014. godine na Europskom prvenstvu u Varaždinu, odlučila se malo “odmoriti” od rukometa. U međuvremenu se udala i rodila sina Ivana, koji će u prosincu navršiti tri godine, a krajem prošle godine postala je i sportska direktorica RK Podravke.

Krenuli ispočetka

Kako to da ste se odlučili prihvatiti ulogu direktorice kluba?

– Prošle godine u listopadu, nakon što je Podravka izgubila od Lokomotive u Zagrebu s velikom razlikom, upalio se crveni alarm čelnim ljudima kluba. Moj rodiljski “odmor” prekinuo je jedan poziv. Nazvala me novoizabrana predsjednica kluba Ljiljana Šapina sa zamolbom da se uključim u rad kluba te prijedlogom da preuzmem poziciju sportske direktorice. Iskreno, nisam puno razmišljala jer rukomet je moj život, moja ljubav, a RK Podravka moj drugi dom – rekla je Miranda.

Koji su vam bili prvi zadaci?

– Nakon povratka u klub, odmah sam počela s detaljnom analizom tada zatečenog stanja i, moram priznati, da nije to izgledalo baš obećavajuće. Vidjelo se da je došlo do pada kvalitete nekad vrlo uspješnog kluba, što i nije bilo preveliko čudo, s obzirom na to da se nekoliko posljednjih godina izvana nije posvećivala dovoljna pažnja i pružala potrebna pomoć u funkcioniranju samog kluba.

Odabir igračica, pogotovo strankinja, ove sezone čini se kao pun pogodak.

– Vjerujte mi da nije bilo nimalo lako dovesti strankinje u naš klub, ponajprije zato što Podravka u posljednjih nekoliko godina nije nastupala u grupnoj fazi Lige prvakinja, a i posljednji nastupi u kvalifikacijama bila su blijeda izdanja. No, nekako smo uspjeli, doveli smo igračice koje su svojim igrama potvrdile da su pojačanja za Podravku. Šlag na tortu bio je Zlatko Saračević, čovjek o kojemu ne treba govoriti puno, on je igračka i trenerska veličina.

Koliko je važan proračun kluba, koji je puno veći nego prošlih sezona?

– Sigurno da je budžet vrlo važan za uspjeh, ali jednako tako važan je i odabir igračica i stručnog stožera te stvaranje pozitivne atmosfere unutar i oko kluba. Imamo jako dobru atmosferu, vodstvo kluba sastavljeno od bivših igračica (Božica Palčić, direktorica kluba i Ljerka Vresk, tajnica kluba), koje daju svoj veliki doprinos funkcioniranju kluba. Podigli smo komunikaciju s javnosti na višu razinu, ljudi se vraćaju na tribine te željno iščekuju nove utakmice, imamo sponzore na čelu s Podravkom koji su prepoznali sve to i koji nas prate i daju svoju maksimalnu podršku…

Stižu prvakinje Europe

U kojoj se mjeri čelni ljudi tvrtke Podravka uključili u rad kluba?

– Ovom bi se prilikom zahvalila našem glavnom sponzoru Podravki na čelu s predsjednikom Uprave Marinom Pucarom, koji je zapravo i bio inicijator ove pozitivne priče i čvrsto stao iza nas u građenju jedne nove koprivničke rukometne ere. Veseli činjenica da je i naš vlasnik Grad Koprivnica i gradonačelnik Jakšić iskazao dodatni interes u daljnjem razvitku kluba i da su spremni maksimalno se angažirati u tom smjeru. I to je odluka koju treba pozdraviti. Raznim marketinškim aktivnostima Podravka je privukla ljubitelje rukometa, napunila dvoranu do posljednjeg mjesta, uz zabavu za sve uzraste. Kuhale su naše cure za navijače juhu 59 i pol minuta.

Može li se ovakva atmosfera nastaviti i dalje?

– Vjerujemo da može. U nadi da su Koprivničanci ponovno zavoljeli rukomet, i da će nadolazeće utakmice Lige prvakinja biti mamac za njihovim dolaskom u dvoranu, željno iščekujemo prvu domaću utakmicu, i to protiv mađarskog Gyõra, aktualnog osvajača ovog prestižnog rukometnog natjecanja.

Koji su ciljevi ove sezone u Ligi prvakinja?

– Prije početka sezone zacrtali smo neke ciljeve, a svakako najveći je bio ulazak u grupnu fazu Lige prvakinja. S obzirom na to da smo ovaj cilj već ostvarili, sigurno da se na europskoj sceni nećemo zadovoljiti time. Pokušat ćemo preko Thüringera i Krima napasti drugu fazu natjecanja. Ništa nije nemoguće, a i sanjati nije zabranjeno.

Očekivati je da želite osvojiti i oba domaća trofeja?

– Ovogodišnja Podravka značajno je promijenila ekipu, sedam novih igračica i kompletan stručni stožer. Vjerujem u ovu ekipu i stručni stožer, vjerujem da možemo svojim nastupima u ovoj sezoni pomaknuti ženski klupski rukomet, koji će, vjerujem pomicati i nacionalni.

Nekako se nameće pitanje da li je Podravka na putu one slavne generacije koja je 1996. osvojila Kup prvakinja.

– Naravno da bismo voljeli to ponoviti, ali to je cilj čiji proces ostvarivanja traje po nekoliko godina. Ništa se ne događa preko noći, no ove sezone smo u prilici da postavimo čvrste temelje za ostvarenje tog cilja.

Kao igračica prošli ste puno toga. Za čim najviše žalite u igračkoj karijeri, koji vam je najsretniji trenutak u igračkoj karijeri?

– U mojoj igračkoj karijeri najljepše iskustvo bilo je sudjelovanje na Olimpijskim igrama u Londonu. O tim Olimpijskim igrama mogu govoriti s podijeljenim emocijama, kao o ostvarenju sna svakog sportaša, a s druge strane, kao najtežem i najbolnijem porazu u četvrtfinalu. 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.