Mirjana Lučić, sada Baroni, ima lijepih uspomena s Australian Opena, tamo je s nepunih 16 godina (15 godina, 10 mjeseci i 21 dan) osvojila naslov u parovima (s Martinom Hingis) i postala najmlađa pobjednica prvog Grand Slam turnira sezone. Osvajala ga je i u konkurenciji juniorki, i to sa samo 14 godina. No, kao seniorka, u pojedinačnoj konkurenciji u Melbourneu nije imala osobitih rezultata. Prvo kolo prošla je samo jednom, i to prije 19 godina (!), ali sada je odlučila popuniti i tu prazninu.
Brine o majci i sestrama
Nakon senzacionalne pobjede nad trećom nositeljicom Agnieszkom Radwanskom, Mikica je jučer otišla korak dalje i u trećem kolu svladala Grkinju Mariju Sakkari, 94. tenisačicu svijeta, sa 3:6, 6:2, 6:3, za 108 minuta igre. Ponovno je Mirjana bila ta o kojoj je sve ovisilo, koja je diktirala ritam. O tome svjedoči i činjenica da je u meču napravila čak 55 neprisiljenih pogrešaka, no i zabila 37 vinera (Sakkari samo sedam).
Tijekom meča žalila se na ozljedu lijeve noge, u jednom trenutku, u završnici prvog seta, prišla je svojoj loži i rekla glasno:
– Ja ne znam kako, kao da igram s jednom nogom.
Nakon meča je objasnila:
– Borila sam se protiv sebe, protiv suparnice, protiv noge. Imala sam prilično problema s kretanjem. Borila sam se i uspjela. Ponosna sam na sebe – rekla je ne želeći otkriti detalje problema s nogom. Samo je dodala:
– Vjerujem da će nakon dana odmora sve biti u redu.
Znali smo i prije da Mikica, poput Ive Karlovića, može pobijediti svakoga na svijetu. To je dokazala i u Melbourneu. Ulaskom u osminu finala osigurala je napredak na WTA listi od 21 mjesta i sada je u poretku “uživo” na 58. poziciji. No, ne mora završiti na tome. Za plasman u četvrtfinale, i svoj najveći rezultat nakon polufinala Wimbledona 1999. godine, Mirjana će se boriti protiv američke kvalifikantice Jannifer Brady, koja je 116. na WTA listi.
Za mnoge je ovo Mirjanino postignuće u Melbourneu bio iznenađenje, za Makaranku hercegovačkih korijena (koja je rođena u Njemačkoj a sada s majkom, dvojicom braće i dvjema sestrama živi u SAD), nije. Jer ona je svjesna svojih velikih mogućnosti. I sada, u 35-oj godini života.
Mikica je jesenas počela suradnju sa Splićaninom Marinom Bradarićem (31) koji joj je novi trener. Iako je on mlađi od nje, ta suradnja očito daje rezultate. A prvi trener joj je bio otac Marinko, s kojim se, kao i ostatak obitelji razišla 1998. godine spektakularnim bijegom iz Zagreba. Često se za Mikicu moglo čuti “da je ostala s ocem, kakva bi to tek karijera bila”, no ona više nije mogla trpjeti torturu strogog oca, koji ju je, prema njezinim riječima, znao tuči čak i cipelom. Bio je, navodno, nasilan i prema ostalim članovima obitelji.
Umjesto toga, 4. srpnja 1998. godine, majka Anđelka je s petero djece pobjegla iz hotelske sobe u Zagrebu te oko dva sata i 30 minuta poslije ponoći potražila utočište izvan grada. Na tajnoj lokaciji ostali su 19 dana čekajući ulazne vize za SAD. Mirjana je otkazala nastup za reprezentaciju u Fed kupu, a njezin je nestanak bio udarna vijest hrvatskih, ali i svjetskih medija. Dana 23. srpnja došli su u zagrebačku zračnu luku, praćeni šestoricom naoružanih muškaraca i odletjeli u New York.
Eh, da nije izgubila 15 godina...
– Izgledalo je kao u filmovima o Jamesu Bondu, osim što se radilo o našim životima – kazala je Mirjana prije nekoliko godina u razgovoru za New York Daily, jednome od malobrojnih intervjua u kojemu se dotaknula te teme.
Potom su dolazile godine prilagodbe na novi način života, odgovornost za egzistenciju ostatka obitelji... Mikica se ipak vratila, ali jedno pitanje ostaje u zraku: a što bi tek bilo da nije izgubila 15 godina karijere?
Nikad nismo imali prilike cuti tatu Marinka i njegovu verziju price. A Mirjana ne moze pobjeci od cinjenice da je osvajala WTA turnire i igrala polufinale Wimbledona dok ju je tata Marinko "terorizirao". Cim se oslobodila tog "terora", njena karijera je bila u strmoj silaznoj putanji i jednostavno je nestala. Ne znam detalje njene obiteljske situacije pa ne zelim braniti ni tatu Marinka, ali znam samo da je jedna potencijalno velika karijera zauvijek unistena. Gledao sam je jos kao 15-godisnjakinju i bio sam uvjeren da ce uskoro dominirati svjetskim tenisom slijedecih 15-ak godina. Ona i sada udara lopticu snaznije od bilo koje druge tenisacice i moze pobijediti bilo koga. Pitanje je samo da li to moze sedam puta u nizu pa da uzme jedan od Grand Slam turnira. Ako je zdravlje posluzi, siguran sam da ona to jos uvijek moze.