Za Večernji list piše Mate Bilić, četrdesetogodišnji bivši hrvatski reprezentativac (7 nastupa i 3 pogotka) i nekadašnji igrač Hajduka,
Reala Zaragoze, Sporting Gijóna, bečkog Rapida, Splita i drugih.
Poznavajući karakter Luisa Enriquea, on je tip koji vrlo rijetko mijenja mišljenje, odlučan je i karakteran. Napravio je momčad točno po svojoj mjeri, a to je pokazao i prije jer čim je sjeo na klupu reprezentacije odmah je proveo smjenu generacija. Imao je u početku nesuglasica s trenerom Robertom Morenom koji je kao zamjena vodio Španjolsku zbog Enriqueove obiteljske tragedije, ali kad se Luis vratio, otjerao je Morena iz stožera i zaposlio dva nova analitičara.
Poznajem cijeli njegov stožer, radio sam sa svim tim ljudima i iz prve ruke znam koliko su kvalitetni. Jednostavno, Enrique je napravio španjolsku reprezentaciju po svojoj viziji, po onome što on misli da bi španjolska reprezentacija trebala biti. Vidjeli smo koliko je tvrdoglav i na ovom prvenstvu s obzirom na to da na pritisak javnosti uopće nije reagirao nego je i dalje gurao po svojem.
Španjolska nije oduvijek tako igrala. Svjestan sam da u posljednje vrijeme jako često gledamo Španjolsku koja umori suparnika držanjem lopte, ali temelji toga udareni su u devedesetim godinama kad je Johan Cruijff vodio Barcelonu. No, još uvijek je i nakon Cruijffa puno španjolskih momčadi, pa tako i španjolska reprezentacija, igralo na tu neku klasičnu špicu s puno centaršuteva i čvrstine.
Pravu revoluciju napravio je tek Josep Guardiola koji je svojim “tiki-taka” stilom potpuno promijenio i način kojim Španjolci igraju. Stavljanjem Xavija i Inieste u prvi plan Španjolci više nisu trebali visoke i čvrste veznjake, već su se fokusirali na male tehničare i tražili da lopta “priča”. Takav način nogometa obilježio je njihovu eru i zlatnu generaciju koja je s Luisom Aragonesom i Vicenteom del Bosqueom od 2008. do 20012. tim stilom igre osvojila dva EP-a i jedan SP.
Španjolska i pod Enriqueovim vodstvom maksimalno teži takvoj igri, ali nije na razini spomenute zlatne generacije. Čini mi se da su i Španjolska i Hrvatska tempirale formu za tu utakmicu. Sigurno je da su Španjolci uvijek favoriti na velikim natjecanjima. To možda u javnosti nisu toliko poznata imena kao neka iz prošlih generacija, ali ne zavaravajmo se, sve su to nositelji igre u svojim klubovima i zato je Španjolska s pravom favorit Eura.
Treba istaknuti da kod njih nema napola, ili na velikom natjecanju odu do kraja ili ispadnu u prvom krugu nokaut-faze. Također, moramo biti svjesni da će oni držati loptu. Koliko god se mi trudili i borili, realno su male šanse da im u tome možemo parirati. Moramo se truditi što je više moguće razbijati tu njihovu igru i mašineriju, biti efikasni iz kontre i, naravno, moramo imati i malo sreće.
Obje su reprezentacije dosta kritizirane u prva dva kola, i jedna i druga su se dignule u trećem kolu. Ako ćemo u postocima, mislim da je realno reći da su izgledi 50:50 jer je Španjolska spremna za velike stvari, a i Hrvatska se probudila iz letargije.
Treba Dalic samo našim igračima izbaciti strah od spanaca iz glave. Ništa oni nisu pokazali osim da dave loptu. I svedjani i poljaci su ih mogli pobijediti. Rasturili su slovake uz puno srece i dva autogola a mi smo te slovake rasturili super igrom. Bez straha i napasti od prve minute kao belgiju.