Ima toga i u ostalim sportovima, ali u vaterpolu možda ponajviše. Sinovi nastavljaju tamo gdje su stali njihovi očevi. S oca na sina, reklo bi se. Ili, ne pada jabuka daleko od stabla. Imali smo tako Šimence, pa oca i sina Sukna, Bebiće, Fatoviće, Vegare, Bukiće...
Zanimljivo je u toj priči pratiti tko je uspješniji, može li sin nadmašiti oca? U slučaju Zlatka i Dubravka Šimenca, može se reći da je sin, vjerojatno na radost oca, osvojio sjajnije trofeje. Slično je i kod Gorana Sukna i njegova sina Sandra. Kod Bebića sin Ivan nije mogao ponoviti uspjehe svoga oca Milivoja, za Fatoviće ćemo još vidjeti...
Ne pričaju o vaterpolu
No, bit će zanimljivo pratiti put mladog Luke Bukića. Hoće li moći ponoviti uspjehe svog oca Perice (40 trofeja) ili ih čak i nadmašiti?
Luka (22) odigrao je u Riju prvi olimpijski finale i stigao do srebra. S reprezentacijom već ima i dvije medalje sa svjetskih prvenstava (bronca 2013., srebro 2015.), zlato s MI (2013.), broncu u Svjetskom kupu (2014.), srebro u Svjetskoj ligi (2015.), a s Mladosti ima i Hrvatski kup (2011.). To je već sedam trofeja, još tri iz juniorske reprezentacije – deset.
– Najljepše što se nekom roditelju može dogoditi je da ga dijete nadmaši u uspjesima. Naravno, volio bih da Luka osvoji više trofeja od mene, ako će to htjeti...
Luka je otkrio da ga otac nije silio da se bavi vaterpolom.
– Tata mi je predložio da počnem trenirati, ali nije me tjerao. Kad je on osvojio olimpijsko srebro u Atlanti 1996., imao sam samo dvije godine tako da se ničega ne sjećam. Ali ponosan sam na tatine uspjehe, no ne želim da mi to bude opterećenje. Moja karijera je moja karijera – napominje Luka koji zbog toga s ocem gotovo i ne razgovara o vaterpolu.
– Ja mu ponekad pošaljem poneku poruku ako mislim da je važno nešto istaknuti, ali u principu Luka ne voli sa mnom o vaterpolu – pomirljivo će Pero.
Bio odličan u Riju
No, natjerali smo ga da nam kaže kako je vidio igre svog sina u Riju.
– Luka je odigrao odličan turnir uzme li se u obzir njegova uloga u momčadi u odnosu na godine, a posebno na opterećenje koje nosi na leđima i koje mu se neprestano nameće zbog toga što sam mu ja otac – počeo je Pero i dodao:
– Osobno mislim da je, uzevši u obzir sve okolnosti i pritisak kojem je izložen od prvog dana igranja za reprezentaciju, ove četiri godine odigrao fantastično.
Cijeli intervju čitajte u MAX-u.
Zanimljivo kako ove lijepe, prije svega ljudske priče nemaju komentara, A vjerovatno nisu ni čitane. Postali smo nacija hejtera.