Oči su se već sklapale, grčevi u nogama lovili, a redari u miks zoni sažaljivo su nas pogledavali kad je oko pola tri ujutro stigao Luka Modrić, naš nogometni junak.
Prošli su već i raspričani Ronaldo i Bale, koji se dva-tri puta i vraćao, i većina drugih realovaca, no još nije bilo Modrića koji je završio na dopinškoj kontroli.
Ušetao je s kraljevskim osmijehom bez trunke nadmenosti dvostrukog osvajača Lige prvaka. S njim uvijek u neko ludo vrijeme, ispratio sam ga prije osam godina u sedam ujutro na zagrebačkom aerodromu kad je išao na potpisivanje ugovora za Tottenham, noć prije dogovoren je najveći transfer u povijesti Dinama.
Osvojio je Europu od tada, što igrom što stilom, a promijenio se neznatno. Možda je samo manje skroman, što dijelom dolazi i s igranjem u Realu. Taj je klub sve samo ne skromnost.
Kći je ostala doma
– Presretan sam. Bila je teška utakmica. Zaslužili smo. Penali su uvijek lutrija, ali svi smo bili mirni – počeo je standardno protegnuvši još jednom nogu koju su lovili grčevi.
Bijela točka ovaj put ga je zaobišla...
– Trebao sam pucati šesti, iza Ronalda.
Grčevi u nogama lovili su ga u dva-tri navrata tijekom žestoke bitke s Atleticom, no bilo je snage za slavljeničke krugove. Euforija nakon pobjede čini svoje...
– Vrijeme je bilo vrlo teško za igranje, bilo je dosta vlage i vrućine. Grčevi su me primili već u prvih 90 minuta utakmice, a nastavili su se kroz produžetke. Ali hvala Bogu, izdržao sam. Nismo imali više zamjena, morao sam izdržati.
Usporedbe su uvijek nezahvalne, ali teško je ne povući paralelu s Lisabonom 2014. i njegovom prvom europskom krunom, također u drami protiv Atletica.
– Možda sam za nijansu bio sretniji u Lisabonu jer je ipak bio prvi. Samo zato. Vrijednost je ista.
Drugi je to naslov i sinčiću Ivanu, koji se već minutu nakon Ronaldova završnog udarca našao na terenu, a poslije je s tatom grlio “ušati” trofej i pozirao fotoreporterima.
– Da, kći smo ipak doma ostavili, nije mogla. Bili su roditelji, sestre, prijatelji... Meni dragi ljudi.
Koliko bi ti sada realno trebalo odmora?
U četvrtak sam u Rovinju
– Ha – uzdahnuo je i spustio pogled kao da bi najradije rekao „da mi je bar ‘cilo lito’ bez nogometa”.
– Imat ću ga toliko koliko ga budem imao. Moram se 2. lipnja javiti u Rovinj. I bolje da odmah nastavim, da se ne odmaram previše. Moram tri-četiri dana dobro proslaviti, odmoriti se i idemo u nove pobjede na Euru.
Kao i prije dvije godine, na SP u Brazil, opet na veliko natjecanje, dolazi kao klupski prvak Europe.
– Da, imam iskustva, ali nadam se da će ovaj put biti bolje, da će igra biti bolja, i moja i cijele ekipe. I bolji rezultat. Drago mi je da je izbornik Čačić rekao da će prema meni slagati momčad, ali momčad je ipak važnija. Vjerujem u dobru pripremu i dobar rezultat. U najmanju ruku trebamo proći skupinu.
Vratio se još malo na čarobni finale i vječnog suparnika Atletico koji je pokazao i drugo, napadačko lice, u odnosu na ona koja uglavnom gledamo.
– Pa istina, naročito u drugom poluvremenu. Za Atletico svi govore da su samo defenzivna ekipa, ali nije baš to tako. Oni jesu čvrsta i defenzivno orijentirana ekipa, ali ljudi znaju igrati. Ali u tim smo se trenucima i mi dobro branili, jedan je samo prošao.
Znali ste da će Ronaldo to riješiti?
– Naravno. Kad je zabio treći, Marcelo je rekao: „Ovaj sljedeći sad će promašiti, a ti ćeš Cristiano zabiti peti“. Tako je i bilo.
Pozlatili ste Zidanea već na početku njegove trenerske karijere, ali i on vas. Usmjerio je sezonu koja je djelovala loše.
– Njegov je dolazak u siječnju bio pun pogodak. Tu se preokrenula sezona i sve je krenulo na bolje. Velike su njegove zasluge i za pobjedu u finalu i za igre zadnjih mjeseci. Prije nego što smo izašli na teren, rekao je: „Naporno ste radili, zasluženo ste ovdje, borite se i trčite, trčite, trčite! Bit će trenutaka kad ćete patiti da ostanete ekipa“.
Što je ključno promijenio?
– Pristup igračima, stvorio je bolju atmosferu i imao je jasnu ideju što želi i kako da igramo. Mi smo to dosta dobro prihvatili. Casemiro je dosta u sredini rasteretio Tonija Kroosa i mene, dobro je što ga je uveo u sustav – zaključio je Modrić, dvostruki prvak Europe s Realom. S Hrvatskom još čeka onaj veliki, rezultat generacije.
Ovi bili legionari nek se vesele ko mala dica, jer imati toliko majmunske i slonovske sriće, pa to nije istina. Ovo me podsića na 2012. kad je Chelsea ni kriv ni dužan dofatija "klempave uši", a igra je finale u Bayernovom dvorištu i to još proti domaćina. Simeone, je dobar coach, ali nije šmeker. Nije ima petlju da staroj kuki dade pucati penal, umisto goluždravca u prvom polčasu. Ta stara kuka je Torres, i triba je pucat, ali ne, Diego da prangiju žutokljuncu i ovaj zapuca med vrapce i komarce. O jada, jadovitog. Pusta pegula, prosulo se mliko, i moš kući poć ća. Cholo me podsića na alpinista koji je doša na metar od vrha svita, al nije umija zabit cepin na sam vrh i moš ga hebat. Ili bija je pristojan susjed pa je pazija di pasava sa dicon i brodicon. E a tako ribu neš nikad ufatit na parangal.