"Božić-Pavletić daje za Jotića, on za Mamića koji baca na lijevu stranu prema Mihiću, a on nepogrešivo zabija", tako je otprilike zvučao komentar utakmice protiv Čilea u kojem su se ''neki novi klinci'' predstavili široj javnosti i naznačili da su upravo oni ti koji bi nas u budućnosti mogli vući prema novim rukometnim pobjedama i prema novim odličjima koja su nam u ovom sportu postala – navika.
– Mladi su danas pokazali da možemo biti mirni i da možemo računati na njih. Generacija '94. uskoro će dominirati svjetskim rukometom – rekao je nakon susreta i sam izbornik Željko Babić.
A upravo ti mladi naš su najveći dobitak nakon susreta protiv Čilea. Pobjedu smo ionako očekivali, ipak Čileanci nisu naš rang, ali to što smo je ostvarili s mladim lavovima, i to potpuno mirno i staloženo – e, to je već nešto!
Pred nama je susret protiv Njemačke u kojem se odlučuje o prvom mjestu u skupini, što je prava poslastica jer sigurno je da smo osigurali jedno od prva dva mjesta u skupini i eventualni poraz ne bi toliko teško pao. Pa onda bez golemog opterećenja možeš odigrati bez grča, a tada se pružaju najljepše i najbolje predstave.
Ono što se sada počinje javljati su – kalkulacije. Pa bi prema njima, smatraju neki "stručnjaci", bilo dobro izgubiti od Njemačke kako bi se izbjegla Francuska u polufinalu. Sva sreća, igrači i izbornik odbili su takve priče! Jer, upuštati se u takvo što moglo bi biti kontraproduktivno i pogubno. Stoga je najbolje i najpametnije držati se onoga što je rekao Željko Babić – "gledam samo onu sljedeću utakmicu i razmišljam o pobjedi".
A kada bismo ipak malo pogledali prema naprijed, onda bismo odmah trebali prihvatiti polufinale s Francuskom? Zbog čega? Zbog dva razloga. Prvi, to bi značilo da smo pobijedili Njemačku, aktualnog europskog prvaka, što bi bila dodatna potvrda da vrijedimo! Drugi – jer bi to značilo da smo opet došli do polufinala i da smo već u borbi za medalje. A onda je sve moguće!
I bila bi to još jedna poslastica, nimalo ne podcjenjujući Francuze koji su fenomenalna reprezentacija i najveći favorit za zlato, a koji na ovom turniru djeluju moćno. Ali za naše klince, kojima bi u pomoć uskočili i oni iskusniji poput Horvata, Duvnjaka i Štrleka, to bi bila prava nagrada, utakmica u kojoj bi se bacili na glavu. I, tko zna, možda bi baš oni, bez kompleksa iz prošlosti, uspjeli pobijediti Francuze i na sportski način ''osvetiti'' našu reprezentaciju koja je 2009. godine u Hrvatskoj izgubila finale baš od naših starih sportskih rivala – Francuza!
No, pustimo sad to, iako je bilo lijepo barem nakratko maštati o tom megadvoboju. Pred nama je još mnogo posla i dokazivanja. Rukometašima želimo sve najbolje u nastavku ovog natjecanja, neka nastave u ovom pobjedničkom izdanju, a izbjegavanje Francuske neka ostave po strani. Kamo sreće da s njima zaigramo u polufinalu!
protiv čilea smo mogli postaviti bilo kakvu momčad, dobili bi je sa pol gasa. a francuze možemo dobiti samo ako odigramo vrhunski bez greške, a oni moraju imati slabi dan, i to cijela momčad. malo smo se opet digli bez nekog razloga, a? čemu to, da opet žešće tresnemo? rukomet ozbiljno igra 7-ak zemalja svijeta. kao i vaterpolo. kataru ove godine ne ide i ne ide. španjolci polako melju, i o njima nitko ne priča. slovence ste također zaboravili. danci? šveđani? poljaci živa propast. jeste svjesni da možemo izgubiti od svakog idućeg protivnika, i da to neće biti neko iznenađenje, a ni novost? da, čile je mjerilo neke snage. mi smo poznati po kalkulacijama, i naravno da ćemo sa nijemcima kalkulirati. izbjeći francuze žele svi, pa i mi. i ništa čudnog, niti novog. naslov? kad smo se to mi poigrali sa francuzima?!