Andre Villas-Boas postao je poznato nogometno ime, a i zaradio je u tom poslu “nešto” novca. Što i ne čudi zna li se da je ovaj 40-godišnji Portugalac trenirao engleske velikane Tottenham i Chelsea, u kojima plaće nisu male, nešto je zaradio i trenirajući bogati ruski Zenit, a i Kinezi su u Shanghai SIPG-u bili platežno moćni.
Posao u Kini bio mu je posljednji, otišao je u studenom i već tada rekao da sad ne razmišlja o nogometu, da ide voziti poznati reli Dakar (nekoć Pariz – Dakar).
I ostvario je taj svoj cilj, odvezao je prvih nekoliko etapa ovog strašno zahtjevnog relija koji se vozi pustarama Perua i Bolivije s ciljem u Argentini. Sad mu je još cilj doći do – cilja. Jer, svi koji završe ovaj reli pobjednici su, iako su “zlata” rezervirana za iskusne i strašno bogate vozače i momčadi.
– Motociklističke su mi utrke u krvi, otkako sam bio klinac, to mi je bila strast – otkrio je Villas-Boas zašto se upustio u ovu avanturu u kojoj je nakon tri etape zauzeo oko 45. mjesta (od 67 posada).
Uspon na 4600 metara
No, nije ostvario želju da taj reli odvozi sam, na motociklu.
– Kontaktirao sam s prijateljima iz KTM-a (tvornica motocikala specijaliziranih za motokros) i rekli su mi da bih morao proći godinu dana priprema da bih mogao na motociklu izaći na takvu utrku. A za to nisam imao vremena, ovako sam se uspio spremiti za vožnju automobila, sa suvozačem Rubenom Farijom vozim Toyotin pick-up – kazao je Villas-Boas.
Pokušat će tako ovaj Portugalac ponoviti uspjeh svog ujaka koji je vozio na ovom reliju od 1982. do 1984. i uspješno ga završio.
A mnogo je onih koji u tome nisu uspjeli, ne samo da su odustajali, već je u njegovoj dugoj povijesti (od 1978.) život izgubilo 70 ljudi, a nabrojiti sve koji su krenuli (motociklima, automobilima i kamionima), a nisu stigli do cilja gotovo je nemoguće.
Užasan je to napor (oko 9000 kilometara) po teškim bespućima, pustinji, penjanju na Ande.... Ni ljudima ni motorima nije lako, uostalom velik je problem već sama visina u Boliviji, naime, dolazi se na nadmorsku visinu od 4600 metara na kojoj je zrak razrijeđen. Teško se diše, a motocikli zbog toga gube i 20 posto snage.
I ove godine među favorite uvrštavaju Francuza Stefanea Peterhansela koji je sedam puta pobijedio u automobilu te šest puta na motociklu, tu je i prošlogodišnji pobjednik te nekoliko bivših sjajnih vozača “običnih” relija, kao što su Sebastian Loeb i Carlos Sainz.
Herminator je bio blizu
Znalo je biti dosta poznatih iz svijeta sporta, estrade, koji su se okušali na ovom natjecanju. Blizu toga da se u njega upusti bio je i čuveni Hermann Maier, no na kraju se nije dogovorio jer višestruki osvajač Svjetskog skijaškog kupa nije želio biti samo suvozač i mamac za sponzore, već je želio voziti. Ostao je tako bez mogućnosti da ponovi uspjeh skijaškog kolege Luca Alphanda koji je 2006. osvojio reli Dakar (godinu prije bio je drugi).
Utrka je počela u Peruu, 6. siječnja u Limi, a završava u Argentini, s ciljem u Cordobi 20. siječnja. Samo se možemo nadati da ove godine neće biti stradalih, iako u prevrtanjima kamiona, automobila ili brojnih padova s motocikala teško je izbjeći i tragične posljedice brojnih nezgoda.
Nadamo se da će čitav na kraju ostati i Andre Villas-Boas te da će se vratiti nogometu u kojem je ostavio duboki trag iako mu je tek 40 godina. S Portom je bio prvak i osvojio je europsku ligu pa ga je kupio Chelsea za 15 milijuna, no tu nije bio baš najuspješniji, puno bolje išlo mu je u Tottenhamu, dok je sa Zenitom u Rusiji uzeo tri trofeja i onda se preselio u Kinu u kojoj je naslijedio Sven-Gorana Erikssona, a Shanghai je napustio u studenom jer nije želio produljiti ugovor kako bi se posvetio reliju Dakar.
No, tko zna kad će se vratiti nogometu ako se u pijesku Južne Amerike potpuno zaljubi u oktanske pare.