Ma kakav psihološki pritisak? Ako nekoga pritišće, bolje da nije dolazio u Hajduk

Zoran Vulić jedan je od rijetkih koji se gotovo nikada ne ustručavaju komentirati aktualnu situaciju oko Hajduka, bez obzira na trenutačnu formu. Javio nam se i jučer, spremno komentirajući neuobičajeno uvjerljiv poraz splitske momčadi na gostovanju protiv Istre u Puli (0:3).

– Do druge intervencije VAR sustava Hajduk je bio bolji. Nakon toga Hajduk se ugasio. Ne volim alibije niti ih treba tražiti, ali nakon te situacije Hajduk je nestao s terena – počeo je Vulić.

Opet je presudna bila, dakle, psihološka nespremnost za takvu situaciju?

– Moguće. No, kažem vam, u nogometu nema alibija. Ima samo pobjeda, poraz ili remi, sve ostalo je pričanje priča. Znate kakav je Split. To je grad koji moraš voljeti. Kao što je rekao Leko, boli nas sve skupa, kako neće boljeti. Mi smo ovdje takvi ljudi. Kod nas ima samo bijela ili crna, nema sive. To je draž Splita. Dignemo te u nebo, ali te i pokopamo. Tko ovo preživi, taj je heroj. To je taj temperament koji volimo i zato je najteže raditi u Hajduku. Uzmite primjer, Dinamo je kiksao protiv Gorice pa nije bilo bure. A mi kao da smo svi "izdušili" – kaže Vulić...

Možda je Hajdukov problem taj intenzitet emocija, odnosno nemogućnost objektivnog sagledavanja problema?

– Slažem se. Leko je na početku priprema rekao da su mu potrebna pojačanja. Možete slučajno dovesti i pogoditi, ali i to slučajno pojačanje mora se platiti. U ovom je trenutku teško očekivati neka pojačanja u Hajduku. Nikome sada u polusezoni ne istječe ugovor...

Hajduk nije onda u dobroj situaciji?

– Ne samo Hajduk. Posebice ako nemate novca za platiti pojačanje milijun-dva. To je surova istina. Igrača na tržištu jednostavno nema.

Je li Hajduk spreman potrošiti?

– Ne bih ulazio u to. Možemo samo špekulirati, a i ne želim varati vaše čitatelje. Ako me pitate, trebaju li Hajduku pojačanja, kazat ću da trebaju.

Predsjednik Jakobušić još je polovicom prošle godine pričao o naslovu prvaka, odnosno, pomalo pretenciozno, o europskom trofeju!? Koliko to pritišće momčad?

– Ako nekoga pritišće, bolje da nije dolazio u Hajduk. Pa nije valjda došao gubiti utakmice. Mi u igrače moramo usaditi pobjednički mentalitet, odnosno, takve igrače selektirati. Stvaranje alibija kod mene ne drži vodu. Ma kakav psihološki pritisak. Imaš još dvije utakmice s Dinamom, kakva je panika!? Što bi onda trebao reći Osijek koji je prodao nekoliko najboljih igrača. Pa i Dinamo je ostao bez najboljeg pojedinca. Hajduk treba pobjeđivati, takav je mentalitet, takav je kod. Ako nisi taj, nemoj dolje ići. Tu je priči kraj...

Kako komentirate prodaju Stipe Biuka?

– Ako gledamo isključivo s financijske strane, klub je dobro prošao. Ako pak gledamo kao razvojnu projekciju mladog igrača, onda to nije dobra stvar. Otići u Ameriku igrati nogomet, to nije dobro za Biuka. Daleko si od očiju i od pravih europskih utakmica, bez podcjenjivanja američke lige. Biuk je bio najbolji mladi igrač u Hrvatskoj, jak jedan na jedan, mogao je probiti i lijevo i desno, nije imao završnicu, no s godinama bi je dobio. Pa nitko od nas s 19 godina nije zabijao 30 pogodaka. Žao mi je dečka...

Kada ste spomenuli igrače s pobjedničkim mentalitetom, ova Hajdukova momčad ima vrlo malo igrača s iskustvom pobjeđivanja, odnosno osvajanja trofeja?

– Naravno da je to veliki hendikep. Uteg za trenera. Ako imate pobjednički kod, lakše vam je.

U Hajduku su se nadali da će upravljačka kriza u Dinamu biti voda na njihov mlin. Mogu li takve okolnosti na kraju prevagnuti?

– Uvijek morate gledati u svoj dvor. Hajduk mora gledati sebe, ne Dinamo, Osijek ili Rijeku. Ako je susjedu krepala krava, treba li sada i meni!? Hajduk se ne smije opterećivati ničim. Hajduk mora igrati što bolje, iskoristiti prigodu ako se iskoristi. U ovom trenutku smo u sjeni Dinama, no moramo reagirati kada se za to ukaže prilika. Ako su u Dinamu problemi, ne mora značiti da je u nas dobro i obrnuto. Mi moramo vjerovati u ovu momčad i trenera, bez obzira na ovaj zadnji kiks. U ovom trenutku bolje igrače nemamo, za nas su oni najbolji. Nije smak svijeta izgubiti utakmicu, smak svijeta je ne dignuti se nakon što padneš. Hajduk nije Barcelona ili Real Madrid, pa i oni padnu ali se dignu. Mi smo krojači vlastite sudbine. S bitnim naglaskom na to da moramo pričati na terenu, a ne izvan njega – ističe Vulić.