Protiv Francuza briljirao je đakovački div (197 cm/99 kg), sin poznatog rukometnog trenera Ivana Duvnjaka, jedinoga stručnjaka koji je, s rukometašima Osijeka, pobijedio Zagreb na njegovu terenu, u Kutiji šibica.
Ivan Duvnjak, koji je u RK Osijek trenirao reprezentativca Damira Bičanića, nastavnik je tjelesnog odgoja u jednoj đakovačkoj osnovnoj školi. Pitali smo ga kako je doživio sinov bljesak u utakmici protiv Francuza, no nije bio odveć razgovorljiv. Ispričao se...
– Ne bih u novine, ne ljutite se. Bolje da Domagoj govori o sebi, pitajte druge o njemu, poznatije rukometne stručnjake. Mislim da ovo nije trenutak za mene – kazao je skromno Ivan Duvnjak, uz kojega je ponajbolji svjetski igrač napravio prve rukometne korake.
Ivan Duvnjak zbog obveza na poslu neće putovati u Barcelonu na polufinale SP-a, ali zato na put idu mama Ivanka i sestra Iva, kao i Domagojeva djevojka Lucija Žulj.
– Domagoj me nazvao odmah nakon utakmice s Francuzima. Bio je neizmjerno sretan, ali i potpuno iscrpljen, gladan. Znate, oni su na Francuze išli bez večere. Naravno da smo se čuli i prije utakmice. Uvijek me nazove kada uđe u dvoranu: "Bok, mama, tu smo, sve je O.K., čujemo se..." - priča Domagojeva majka Ivanka.
Gdje ste gledali utakmicu Hrvatska – Francuska?
– Kod prijatelja. Suprug Ivan ostao je sam doma, voli sam gledati utakmice. Ponekad je možda previše kritičan pa mu je najbolje kada nema nikoga oko njega. Uživali smo, veselili se, slavili. Ponosimo se sinom, znamo pod kakvim je pritiskom bio, a on se junački s time nosio.
Majka Ivanka uz sina je bila i na europskim prvenstvima u Srbiji i Austriji, a nikako ne želi propustiti polufinale s Dancima. Danas čarterom iz Zagreba putuje u Španjolsku.
– Pripremili smo dresove, navijat ćemo žestoko za naše dečke. Znam kako ih teška utakmica čeka, Danci su strašno jaki suparnici, no vjerujemo da ćemo opet imati razloga za slavlje.
Nosite li sinu nešto u Barcelonu?
– Ne. Posljednji put vidjela sam ga za Novu godinu kada je došao doma i tada sam mu poklonila krunicu posvećenu u Jeruzalemu. Donio ju je sin moje prijateljice, vojnik u mirovnoj misiji na Golanskoj visoravni Marko Beljan. Domagoj je vjernik i stalno sa sobom nosi tu krunicu – zaključila je Domagojeva majka Ivanka, djelatnica đakovačkog centra za socijalnu skrb.
Zbog ove krunice će večras dio "hrvata" navijati za Dansku, a nije ni važno ti su uvijek protiv Hrvatske.