Majka je gađala nožem, muž je u nju pucao, a suci su je mrzili jer je siromašna

mediji su me prikazali kao lošu djevojku, samo zato što je nekoliko stvari u mom životu krenulo po zlu i što sam odrastala živeći u prikolici. Izjavila je to Tonya Harding, jedna od najvećih umjetničkih klizačica svih vremena, o čijem je životu redatelj Craig Gillespie snimio film “Ja, Tonya” koji trenutačno igra i u hrvatskim kinima.

Film o životu prve američke klizačice koja je izvela zahtjevan trostruki aksl i kojoj je zbog napada na konkurenticu Nancy Kerrigan 1994. doživotno zabranjeno klizanje, do sada je zaradio 20 milijuna dolara i gomilu nagrada, a u ulozi Tonye Harding briljira australska glumica Margot Robbie. Za tu je ulogu u tri mjeseca pod paskom klizačke koreografkinje Sarah Hawakara naučila klizati (svakodnevni trening po pet sati), što joj je donijelo i nominaciju za Oscar za glavnu žensku ulogu. Film je nominiran i za najbolju montažu, a glumica Allison Janney za ulogu hladne i surove Tonyine majke LaVone Fey Golden osvojila je Zlatni globus za sporednu žensku ulogu i u istoj kategoriji smiješi joj se i nagrada Akademije.

Možda je film jedna od rijetkih svijetlih točaka u životu 47-godišnje Tonye Price, koja danas nosi prezime trećeg supruga Josepha Pricea, s kojim se skrasila u Washingtonu, s 40 godina rodila je sina Gordona, a nakon završetka klizačke i potom boksačke karijere radila je kao zavarivačica, soboslikarica za jednu tvrtku i prodavačica u željezariji u Searsu.

– Kad kažete Tonya Price, nitko ne reagira, jer ona nije omražena Tonya Harding. No, ja sam uvijek samo Tonya, kojoj je najvažnije da je dobra majka svom sinu i da je napokon voljena i sretna. Nakon skandala morala sam se odseliti iz Oregona: dobra sam im bila kada sam osvajala medalje i izvodila trostruke aksle, a onda su se svi urotili protiv mene i postala sam državni neprijatelj. Dobivala sam pisma puna mržnje, vadila mrtve štakore iz poštanskog sandučića, prozori na kamionetu bili su mi redovito razbijeni, svaka budala našla je za pravo da mi dobaci nešto ružno ili pokaže srednji prst. Znam da će me to što se dogodilo Nancy pratiti cijeli život – otkrila je Tonya u intervjuu New York Timesu.

Na ideju da se o njoj snimi film došao je scenarist Steven Rogers kada je na ESPN-u vidio dokumentarac “Cijena zlata”, javio joj se i predložio da mu ispriča svoju priču za 1500 dolara (ponudio je veći novac ako dođe do snimanja).

– To je bio mizeran novac, ali što se najgore moglo dogoditi. Najgore se već dogodilo – zaključila je Tonya, koja se starih dana slave prisjetila koračajući rukom pod ruku s Margot Robie na premijeri filma u Los Angelesu. S glumicom se “skompala” na snimanju filma: dosta je Margot pomogla savjetima u vezi klizanja, a na dodjeli Zlatnih globusa joj se i glumica Allison Janney zahvalila dok je primala nagradu. Američkim čistuncima, koji bi Harding najradije spalili na lomači, zasmetala je nedavna izjava Margot Robbie da je “Tonyino odrastanje kao nesigurne i omalovažavane djevojke proizašlo iz obiteljskog nasilja kojem je stalno bila izložena, stoga se emotivno isključila od svega i posvetila samo klizanju.” Izjava je krivo protumačena kao branjenje Tonyina navodnog zločina, no zapravo se stavlja naglasak na zlostavljane žene i obiteljsko nasilje.

Bila sam nasmrt preplašena

A što je i kada krenulo po zlu u Tonyinu životu vrlo je uočljivo, s obzirom na to da je gotovo cijeli život bila zlostavljana: od djetinjstva u kojem ju je majka tukla i maltretirala, očeva odlaska od kuće, ismijavanja drugih djevojčica zbog skromnih klizačkih kostima i pogrdnog naziva “bijelo smeće” zbog siromaštva, roditeljskog inzistiranja da napusti školu i posveti se klizanju do udaje za nasilnu prvu ljubav, intervencija policije zbog bračnih svađa, odustajanja od klizanja i ponovnog vraćanja natjecanjima. I samog vrhunca kada je 1994., u jeku priprema za Zimske olimpijske igre, Tonya dobila prijeteće pismo koje je rezultiralo nizom nasilnih i tragičnih događaja: njezin tadašnji suprug Jeff Gillooly htio je psihički slomiti njezinu suparnicu Nancy Kerrigan, pa je njegov prijatelj Shawn Eckhardt angažirao tipove da joj prijete, no oni su otišli toliko daleko da su klizačicu fizički napali i palicom joj slomili koljeno.

– Moja me trenerica probudila i rekla što se dogodilo. Morala sam kasnije vježbati, ali cijelog dana bila sam nasmrt preplašena, pogotovo zato što nitko nije još bio uhvaćen zbog napada – rekla je Tonya Harding, koja se tada spremala za Olimpijadu u norveškom Lillehammeru. No, uskoro su se stvari počele raspetljavati: Gillooly se prijavio FBI-u i priznao da su i on i supruga i Eckhardt (koji se predstavljao kao Tonyin tjelohranitelj) i dvojica počinitelja, Smith i Stant, uključeni u planiranje napada na Kerrigan, što je Harding sve vrijeme nijekala. Štoviše, održala je i tiskovnu konferenciju u Portlandu: “Nemam nikakve veze s planiranjem napada na Nancy Kerrigan. Ipak, odgovorna sam što nisam prijavila ono što sam znala, ali unatoč mojim greškama i dalje ističem da nemam ništa s tim i da i dalje težim izvrsnosti i medalji, kao što se i očekuje od olimpijskih sportaša.”

Olimpijada u Norveškoj bila je posebna po mnogo čemu: Kerrigan se oporavila i osvojila srebrnu medalju, a Tonya je završila na osmom mjestu i to je bilo posljednji put da se natjecala i profesionalno klizala. Naime, nakon Norveške u ožujku 1994. donesena je presuda u kojoj je okrivljena za sudjelovanje u napadu na tri godine uvjetne kazne, morala je odraditi 500 sati društveno-korisnog rada, platiti 160.000 dolara i naređeno joj je da odustane od Svjetskog klizačkog prvenstva u Japanu, za što se prethodno bila kvalificirala. No, u lipnju iste godine doživjela je završni udarac: Američka klizačka asocijacija doživotno joj je zabranila da se natječe.

To je bio kraj karijere dvostruke olimpijske i dvostruke američke šampionke u umjetničkom klizanju, kao i snova djevojčice iz radničke obitelji koja je prvu medalju osvojila s četiri godine, koju je majka pogodila nožem u ruku zbog neposluha, koja je sama šivala kostime za nastup, na koju je prvi muž u nastupu ljubomore i ludila pucao iz pištolja, koja je radije klizala na pjesme ZZ Topa nego na Mozartove skladbe, kojoj su članovi žirija zamjerali svojeglavost, muškobanjastost i sirovost (ali nisu osporavali njezin talent) za razliku od ljubimice nacije – nježne, ženstvene i ljupke Nancy Kerrigan u kostimu američke dizajnerice Vere Wang.

– Nancy, želim ti se ponovno ispričati zbog toga što sam bila na krivom mjestu u krivo vrijeme. Govorim ti iz dubine svoga srca – rekla je 1998. Tonya Kerrigan kada su se prvi put susrele pred TV kamerama nakon skandala.

Govorili su mi da sam glupa

Jedno kratko vrijeme, oko dvije godine, Tonya se profesionalno bavila boksom.

– Volim se boriti, ali ne volim ozljeđivati druge – rekla je Tonya koja je nakon boksačke karijere, komentatorskih poslova i nastupanja u reality showovima 2010. na karaoke partyju upoznala trećeg supruga, montera klima-uređaja Joea Pricea. Nakon nekoliko tjedana zaprosila ga je, ubrzo je ostala trudna i napokon je dobila ono što je cijeli život tražila – skladnu obitelj.

– Cijeli život su mi govorili da sam debela. Da sam glupa. Da sam ružna. Da ne vrijedim ništa. Napokon se i to promijenilo: našla sam nekoga tko me voli zbog mene, ne zbog klizanja ili nečeg drugog – otkrila je Tonya Harding, koja najviše uživa sa suprugom odlaziti u lov, kao što je nekoć i s tatom lovila zečeve. No, budući da je bila osuđena, ne smije posjedovati vatreno oružje, pa lovi lukom i strijelom. A što se tiče klizanja, na led odlazi rijetko, najčešće kao privatna trenerica djevojčicama kojima po satu naplaćuje 50 dolara.