Mala Slovenija imala 2:0 i propustila prva ući u 2. krug

Bez truba i delirija, tek pokoja zastava, nogometno ozračje na kakvo Hrvati nisu navikli, barem kad pobjeđuje naša reprezentacija. Tu i tamo student s limenkom piva ili otac s kolicima i navijačkim šalom oko vrata. U Ljubljani za nogometom luduju rijetki, više bismo rekli – bace pogled jer, eto, svi to rade. Padale su “Združene Države”, a na Tromostovju se slavilo – kazališnim pljeskom. Nismo čuli uobičajene povike “Pazi leđa! Dodaj!” ili “To bih i ja pogodio”, čak ni “Kdor ne skače ni Slovenc”. Navijačke budnice tek su se stidljivo nazirale iz zvučnika televizora.

Razišli se brzo kući

– Problema nema, nakon Alžira razbijeno je nekoliko boca, ali to je bilo sve – mirno je u centru grada, uza samo nekoliko stotina građana koji su gledali utakmicu, rekla policajka.

Nešto dalje, na Gospodarskom razstavišču, oko 2000 navijača, ali slična “pjesma”. Amerikanci su stizali, a kad je Malijac Koman Coulibaly puhnuo u zviždaljku, bio je to znak da se u desetak minuta svi raziđu kućama. U stilu, “moramo ići na ručak, hladi se...” A najmanja “dežela” umalo je srušila najveću na SP-u. Da Amerikanaca zaista ima, dokazuje i to što su šetali Ljubljanom, i to svi u dresovima.

– Bojao sam se Slovenije, znao sam da su opasni, čak i više od Engleza – častio je domaćine nabildani Amerikanac kojeg se zaobilazilo u širokom krugu.

Na Prešernovu trgu više je muškaraca nosilo cvijeće nego dresove i šalove. Tri smo puta odbijali kupiti ruže, do kuće bi uvenule.

– Utakmica me se nimalo ne tiče, nogomet me zanima toliko da ga ne gledam. Žurim k curi – ubrzao je priču student Žiga (25).

Bilić bi u Liverpool

U jednom trenutku odjeknule su trube Miklošičevom, u čudu su se svi okretali, kad ono tri automobila, dečki vise iz njih, a u rukama – srpske zastave. Slavila se pobjeda nad Nijemcima. U Premier pubu, na Petkovškovu nabrežju, svojevrsnoj ljubljanskoj Tkalčićevoj ulici, također istaknuta srpska zastava.

– Navijali bismo i za Hrvatsku da je tamo. Posudit ćemo vam Matjaža Keka, ha-ha. U ponedjeljak u Port Elizabethu uživo gledam Sloveniju i Englesku. Ne moram tražiti slobodno, sam sebi sam šef. Nego, što je s vašim izbornikom, Bilić sad hoće u Liverpool – uz smiješak se interesirao Iztok Turk (47) kojega će put u poslovnoj klasi stajati četiri tisuće eura. Možda u JAR-u sretne Bilića...

Školarci u klupama, a oni s novcem na tribine

– Nisu nas željeli pustiti iz škole, satove će nam skratiti kad uđemo u polufinale, ali tada će škola već završiti – žalio se srednjoškolac koji je friško obojio kosu u crveno. U kojem je turnusu bio, nije bilo jasno. No, neki stariji Ljubljančani, koji više ne idu u školu, a zaradili su novac, gledat će – uživo.

– Naša je agencija prodala više od 800 aranžmana, a ako prođemo u drugi krug, ići će još barem 300 ljudi. Ukupno, mislim da je zasad na jug Afrike otišlo više od 1500 Slovenaca– kazala je Irena iz agencije TAO u centru grada.

Cijene nisu diskontne, ovisno o aranžmanu kreću se od 1800 eura naviše. No, prodaje se. Zanimljivo, dresove će dobiti tek na ulasku u avion, i za to se brine agencija...