24 godine od smrti

Mama Biserka: O Draženu će se snimati igrani film

Mama Biserka: O Draženu će se snimati igrani film
07.06.2017.
u 10:45
- Mene svaki Draženov rođendan potiče da nešto izdamo ili da nešto promoviramo u Muzeju, a ovaj dan mi je dan patnje.
Pogledaj originalni članak

Prije 24 godine, na današnji dan, u 17 sati i 20 minuta, na kišnoj njemačkoj autocesti, prestalo je kucati srce Dražena Petrovića. Golf kojim je tog dana upravljala Draženova djevojka Klara Szalantzy, njemačka manekenka i košarkašica, zabio se u kamion koji se prepriječio na cesti.

Jako sam tužna na ovaj dan

U tim fatalnim trenucima Dražen je spavao i, nažalost, više se nikad probudio nije. Svima nama taj je gubitak ostao urezan duboko u kolektivno sjećanje, a Draženova majka Biserka ga i danas osjeća svakodnevno, sve ove 24 godine. Dakako, najveća praznina u njenoj duši je na Draženov rođendan (22. listopada) i na dan kada smo ga svi nepovratno izgubili (7. lipnja).

- Mene svaki Draženov rođendan potiče da nešto izdamo ili da nešto promoviramo u Muzeju, a ovaj dan mi je dan patnje. Ne želim da se na taj dan nešto novo događa, kada znam da je on na taj dan otišao.

Kao i obično, Biserka će i danas najveći dio dana provesti na Mirogoju, pored sinove grobnice gdje će joj prilaziti znani i neznani. Jedni da bi joj i 24 godine poslije izrazili sućut, a drugi da bi joj izrazili divljenje što sve čini da sjećanje na košarkaškog Mozarta nimalo ne blijedi. Zbog njena enormnog angažmana sjećanje na Dražena živi i danas. Uostalom, o Draženu dokumentarac snima čak i jedna turska televizija.

- Na nedavnom Final Fouru bila sam njihov gost, i oni su me upoznali sa ženom koju sam sve ovo vrijeme željela upoznati. To je tadašnja košarkašica Hilal Edebal, treća osoba u tom automobilu u kojem je Dražen stradao.

A toj gospođi nije bilo lako upoznati majku velikog sportaša čijim je posljednjim trenucima svjedočila.

- Rekli su mi da se pribojavala susresti me, no kada smo se upoznale potpuno se otvorila. Nažalost, nakon te nesreće imala je tri operacije na mozgu pa se mnogih stvari i ne sjeća. Pitala sam ju kako je Dražen bio raspoložen, što je posljednje što je pričao, no nije se mogla sjetiti. No, zato se virtuoznog i nasmijanog Dražena sjećamo svi koji smo ga ikad gledali na djelu pa je tako, očito putem video-zapisa, snažan dojam ostavio i na jednog zadarskog tinejdžera.

Doživio sportsku nepravdu

- Taj dečko je doživio neku sportsku nepravdu nakon čega je sa svih svojih 16 medalja došao u Zagreb i ostavio ih na Draženovu grobu. Majci je rekao da ide k prijatelju, a ona se uspaničarila kada je vidjela da nema niti jedne medalje, no laknulo joj je kada ga je navečer vidjela jer se isti dan vratio iz Zagreba - ispričala nam je Biserka dodavši:

- Osim svojih medalja, a našli smo ih još barem 16, ljudi na grobu ostavljaju i pjesme koje su sami napisali, crteže i štošta drugoga. Godinama pokušavam odgonetnuti zašto je tome tako, ali ne uspijevam. Za njih je očito Dražen bio puno više od košarkaša pa će se valjda zato o njemu snimati i igrani film.

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 3

LA
lakočemo
11:05 07.06.2017.

legenda I ljudina laka mu zemlja

Avatar links
links
15:09 08.06.2017.

ženo draga.... prestani živjeti Draženov život čitav svoj život... neukusno je i dosadno!!! ne moraš biti svaka 3 dana u medijima

DD
De der
16:32 14.06.2017.

Dok sam poslovno putovao po Španjolskoj, volio sam zaviriti u stare dijelove grada, uz starine volio pojesti nešto tradicionalno. Tako je bilo 1996 kad sam odsjeo u restoranu u starom dijelu Zaragoze, blizu katedrale, gdje je nekad navraćao i poznati umjetnik Francisco de Goya. Naručio sam, Codorniz asado. Ono što mi je odmah upalo u oči a to je bio mali Hrvatski barjak na šanku. Pitao sam konobara, od kud barjak? On nije znao pa je pozvao gazdu. Gazda je sav ozaren i ushićen pričao o barjaku koji mu je darovao legenda Dražen Petrović za vrijeme Oi u Španjolskoj, sa kojim se sprijateljio. Košarkaši su navraćali nekoliko puta u njegov lokal. Usporedili smo moj Hrvatski grb sa odijela sa grbom na barjaku. I mi smo se sprijateljili. Rekao je da će taj barjak ostati u restoranu dok je on živ. Naš pozdrav je bio sa njegove strane, Viva Croatia, sa moje Viva Espana. U tome smislu, lijep pozdrav obitelji i prijateljima pokojnog Dražena Petrovića. Iza čovjeka ostaju samo djela.